Donosimo nekoliko smjernica kako da što bolje presložimo prioritete, a time se i bolje nosimo s težim razdobljem:
• Biti sretan s onim što imamo, a ne biti nesretan zbog onog što nemamo. Primjerice, neki od nas se suočavaju s činjenicom da si mogu priuštiti samo nekoliko dana na moru, a prije su ljetovali dva tjedna. Važno je biti zahvalan sebi za ušteđevinu i za tih nekoliko dana na moru.
• Razmisliti o tome što nam je doista važno. Tu uvijek krećemo od primarnih potreba, kao što su stanovanje, hrana, režije i slično. Nakon toga ono malo novca što nam ostane trebamo usmjeriti na prioritete. Dakle, ako odlučimo da nam je za novi potencijalni posao važno naučiti strani jezik, onda ćemo uložiti u tečaj. Pritom ćemo se odreći ljetovanja, jer djelujemo po prioritetima.
• Redefinirati socijalnu mreže podrške. Poslovica kaže kako se prijatelji poznaju u nevolji. Ako u krizi ostanemo bez posla, prijeko su nam potrebni prijatelji koji su senzibilni na našu trenutačnu situaciju. Trebaju nam oni koji će saslušati naše brige ili nas pozvati nekoliko dana na odmor. Tako ćemo i mi možda otkriti neke nove ljude u okolini kojima prije nismo poklanjali veliku pažnju, a s njima možemo uspostaviti kvalitetne dugoročne odnose.
• Otkriti zadovoljstva u (besplatnim) hobijima. Financijska skučenost usmjerava nas na uživanje u iskustvima, ljudima, doživljajima više nego u materijalnim stvarima. Postajemo svjesni kako su naše granice uže i više se radujemo stvarima koje smo možda prije, u velikoj zaposlenosti, zapostavili. Možemo uživati u vožnji biciklom, kreativnoj radionici itd.
• Shvatiti situaciju kao trenutačnu. Gubitak posla ili novčanu stisku trebamo shvatiti samo kao fazu. To ne znači da ćemo nemilice trošiti, nego da vjerom u dobru fazu života koja tek slijedi povećavamo vjerojatnost da će se ta faza doista i dogoditi. Važno je biti optimističan te imati povjerenja u sebe i u život.
Izvor: Jutarnji
