Zabluda 1: Roditelji moraju uvijek biti dosljedni
Istina je da roditelji moraju biti vjerodostojni. Ali za to se ne mora nužno biti dosljedan. Ono što je relevantno je da su roditelji dosljedniji što je više moguće. To znači daje ono što oni rade u skladu s njihovim vrijednostima. Danas je dosljednost vrlo često samo sinonim ili izgovor za kaznu. U nekim situacijama je bolje reagirati drugačije ili biti fleksibilan. Djeca se trebaju od malena navikavati na to da svijet u kojem žive nije dosljedan i da je mnogo toga u njemu zbunjujuće. Ne treba glumiti neprirodnu dosljednost već objasniti zašto u nekim situacijama nešto dozvoljavate, a u nekima ne.
Zabluda 2: Nagrada je bolje nego kažnjavanje
Oboje – nagrađivanje i kažnjavanje potkopavaju autoritet roditelja stavljajući nešto drugo iznad sebe i time kao da govore: Nemojte to učiniti meni za ljubav, već zbog nagrade / kazne. Tako se odgajaju djeca koja čine što im se kaže, ali ne misle za sebe i ne čine to iz ljubavi. Tako će naučiti biti proračunati i sebični. Djeca trebaju od malena naučiti svoje odgovornosti, kako prema sebi tako i prema drugima, koje trebaju činiti prema savjesti i iz ljubavi, a ne zato što će za to nešto dobiti.
Zabluda 3: Uljudnost je važna
Molim, hvala, nema na čemu. Biti ljubazan i pristojan je prikladno u ophođenju s drugima: u autobusu, u dućanu, u ambulanti… No, između roditelja i djece, to nije prikladno: To depersonalizira odnos, stvara udaljenost tamo gdje bi trebala prevladavati prisnost. Ali alternativa lijepom i pristojnom ponašanju nije nužno neljubaznost. U odnosu roditelj-dijete, radi se više o razvijanju obiteljskog jezika, razvijanju prisnosti.
Izvor: Brigitte
