Odgovornost. U kontekstu ljubavi odgovornost se ne shvaća kao dužnost ili nešto što je nametnuto izvana. Dapače, ona se definira kao slobodan i dobrovoljan čin, kao odgovor na ponudu ljubavi drugoga ljudskog bića. Biti, dakle, odgovoran znači u prvome redu biti sposoban i spreman odgovarati (dati odgovor na duševne, emocionalne, međuljudske i ine potrebe druge osobe). Jer, onaj tko voli osjeća se automatski odgovornim za voljenu osobu i za sama sebe.
Poštovanje. Da se odgovornost ne bi pretvorila u želju za posjedovanjem i dominacijom nad voljenom osobom, potrebno je uzajamno poštovanje. Poštovanje partnera temelji se na načelima jednakosti, jedincatosti, ravnopravnosti, pravde i uzajamnosti. Ona podrazumijeva brigu i sposobnost da se druga osoba razvija, raste i ostvari samu sebe. Stoga poštovanje isključuje svaku vrstu zlouporabe, nasilja i iskorištavanja, u smislu Trebam te zato što te volim, a ne, volim te zato što te trebam.
Poznavanje. Da bismo nekoga zavoljeli moramo imati povjerenja u nj; a da bismo stekli povjerenje, moramo ga poznavati u dušu. Za ovo je potrebno puno strpljenja, otvorenosti, spremnosti da saslušamo drugoga i kažemo što nas tišti. Dobro poznavanje životnoga druga uvelike pomaže da taj isti iskoristi svoje talente, kapacitete i potencijale.
Spontanost i iskrenost. U izgrađenom partnerskom odnosu osobe postaju prirodnije, spontanije, elastičnije, ljudskije. Lakše skidaju svakodnevne maske, oslobađaju se zadanih uloga, ne dokazuju se jedno drugomu, žive slobodnije, nastoje biti ono što doista jesu. Istinska, iskusna ljubav omogućuje opušten život u komu ne treba biti na oprezu, skrivati se, vagati svaku riječ i gestu, sputavati se. Unatoč svim manama i propustima, osjećamo se prihvaćenima i voljenima.
Posebnost i individualnost. U neku ruku pravi partneri vole i trebaju jedan drugoga, ali ne po svaku cijenu. Oni su do te mjere neovisni i samodostatni da mogu opstati jedan bez drugoga. Ne drže se grčevito jedan za drugoga u trajnome strahu da ne budu ostavljeni, ne kontroliraju jedan drugoga niti žele učiniti drugoga jednakim sebi. Oni uspijevaju ostvariti jedinstvo u dvojstvu: biti (za)jedno, a ostati (u)dvoje.
prema E. Fromm, A. Maslow
