nastavak
3. NAMEĆETE DJETETU PREVIŠE AKTIVNOSTI
Što učiniti umjesto toga
Upitajte se je li vaše dijete uravnoteženo
Sposobnost i samopoštovanje proizlaze iz borbe i napora ali ne iz tetošenja i razmaženosti.. Ako su vaša djeca u vrtlogu aktivnosti od jutra do kasno navečer, pokušajte primijeniti jednostavno pravilo: uspijeva dobivati odlične ocjene, ide na tri aktivnosti, ne razbolijeva se često, (ovo uključuje emocionalna oboljenja kao što je depresija, ovisnost i upadanje u destruktivne veze)ima vremena za društveni život i za obitelj, tada vaše dijete vjerojatno se sasvim dobro snalazi.
S druge strane, ako je dijete stalno bolesno, nema društvenog života, ni društvene snalažljivosti, nema vremena da bude s ostatkom obitelji, emocionalno je otupjelo ili prigušeno. Ako je kod vašeg djeteta prisutno bilo što od navedenog onda je nesumnjivo vrijeme za promjenu.
Preispitajte vlastite vrijednosti
Korisno je vidjeti odrasle kako se bore za ono što im je važno. Moramo naučiti da ne možemo natjerati druge da se promijene. Za djecu je smisleno ono što vide oko lekciju o tome kako trošimo vrijeme i energiju. Radi se o vrijednostima. Radi se o onome što nam je važno, a djeci je vrlo jasno što je nama važno, govorili mi to ili ne. Oni to uče kroz život kakav živimo.
Najprije promijenite sebe
Jedini djelotvorni način mijenjanja bilo čijeg života taj da promijenimo sebe. Ne sebe. Što god vi radili, radit će i oni što god vi vjerovali, vjerovat će i oni, što god je za vas vrijedno, bit će vrijedno i za njih
Raspravite s djetetom mogućnost da smanji količinu aktivnosti, ako to ne uspije intervenirajte
Budite ustrajni, i više nego ustrajni
Dakle, kada dođe do toga da su vam djeca prezauzeta do krajnjih granica i iscrpljena, morate priznati problem, a onda biti ustrajni.
4. ZANEMARUJETE SVOJ EMOCIONALNI ILI DUHOVNI ŽIVOT
Veliki broj iznimnih istraživanja povezuje kvalitetu naših odnosa s fizičkim zdravljem.
Duhovnost i religija nisu isto, iako mogu biti čvrsto povezane.Skloniji smo promatrati duhovnost kao sposobnost svojstvenu svim ljudskim bićima, kao što je sposobnost rasta, reprodukcije, komuniciranja, razmišljanja ili osjećanja.
Duhovnost shvaćamo kao:
- sposobnost ostvarivanja odnosa s onim što je izvan nas
- osjećaj koji često uključuje dubok doživljaj povezanosti sa svime što postoji i
- osjećaj divljenja i strahopoštovanja pred univerzumom koji je nemoguće opisati.
Duhovni ljudi imaju mudrost koja se pretvara u znanje kad treba mijenjati stvari a kada ne, kada se predati a kada se boriti dalje, kada se suprotstaviti pravilima a kada ne.
Mnogi od nas znaju što možemo učiniti kako bi svojoj djeci pomogli da postanu duhovni, ali ponekad nam je to teško učiniti jer to zahtjeva promjenu i predanost s naše strane.
5. SVOM DJETETU STE NAJBOLJI PRIJATELJ
Kad roditelji i djeca imaju slabe međusobne granice, rezultat je kaos. Kada postoji kruta granica između roditelja i djece rezultat je udaljavanje i izolacija. Ni jedno od toga nije zdravo. Kada je granica između roditelja i djece jasna i fleksibilna, sustav bolje funkcionira.
Emocionalni kaos
Djeca trebaju i žele strukturu. Glavni je problem za roditelje i djecu u tome što jedni i drugi žele da ih se voli, jer međusobno osjećaju ljubav i brigu, a opet i jednima i drugima potrebna je struktura.
Izolacija i udaljavanje
Druga su krajnost obitelji u kojima su roditelji toliko odvojeni od djece da među njima ima malo topline ili povezanosti. To bi uključilo roditelje koji su pretjerano strogi, kruti, nefleksibilni i autoritarni, kao i one koji su previše nezainteresirani.
U ovakvim sustavima obično je vrlo malo šansi da će roditelji postati prijatelji svoje djece.
Neće vam biti ništa ako oni pobjesne
Ne možete popraviti ništa unutar sustava ne izazivajući pritom teškoće.Nije ništa neobično ako se djeca razljute na roditelje kad im oni kažu «ne». Prirodno je da se naljutimo kad netko odbija naše zahtjeve.
Primjeri prijateljskog ponašanja
Primjeri Tatine princeze-mezimica
Često je lakše imati poseban odnos sa sinom ili kćeri nego poseban odnos s odraslim partnerom jer su djeca ranjiva i prirodno sklona da nas vole zato što su toliko ovisna o nama. Ako dovoljno dugo loše postupamo s odraslim partnerom on/ona će nas najčešće napustiti. Puno je manje vjerojatno da će nas napustiti djeca.
Postupajući tako da vam brak ostane nešto posebno (a ne dijete mezimac nešto posebno) a svi članovi obitelji se osjećaju važno, poštedjeti ćete svoj brak.
Mama je dio škvadre!
Najjednostavnije je kod ovog problema pronaći za sebe drugi život osim života sa djecom i njihovim prijateljima. Zapamtite svaki puta kada kažete da nešto ne možete, ili da se nešto nikada neće dogoditi, onda zaista i neće. Kad zadatak smatrate izazovom koji je ostvariv uz napor, tada će biti ostvaren.
Između roditelja i djece trebale bi postojati jasne, fleksibilne granice.To znači da postoje određene stvari koje roditelji trebaju raditi međusobno ili sa drugim odraslima, a ne s djecom.
Zapamtite , mi i naši klinci nismo jednako biće. Oni su ljudi za sebe. Vaši problemi njih ni približno neće zanimati toliko koliko vas. Kad im to bude važno, ako ste bili otvoreni i sigurni oni će pitati.
Djeca nauče ono što vide, a ne ono što im govorite.
Gordana Stolfa, dipl.soc.radnica
