Bebe mogu namirisati majčin strah i naučiti bojati se istih stvari već nekoliko dana nakon rođenja. Tim američkih istraživača sa Sveučilišta Michigan i Sveučilišta New York proučavao je majke štakora kako bi otkrili kako ‘uče’ svoje potomstvo što je strah. Znanstvenici su istrenirali ženke štakora da se boje mirisa peperminta dajući im blagi električni šok na stopala svaki put kada je miris bio pušten. Ženke su kasnije ostale skotne te okotile mlade koji su bili korišteni u eksperimentu. Dok su bili s majkama, bebe štakori su bili smireni, ali kada su istraživači pustili miris peperminta te su se majke uzrujale, a ubrzo su se uzrujali i mladunci – uskoro su se počeli bojati mirisa, bez da su svjedočili reakciji svojih majki. Kada su odrasli štakori pod stresom, njihova tijela otpuštaju miris. Mladi mogu osjetiti taj miris te zbog njega brzo nauče kako se nečeg moraju bojati. Nakon nekoliko dana, kod mladunaca bi se aktivirala amigdala – skupina neurona u obliku badema koja se nalazi u mozgu i ima ključnu ulogu u procesiranju emocija – kada bi namirisali pepermint, njihove bi razine kortizola, hormona povezanog sa stresom, također porasle.
Rezultati u stvarnom životu
”Naši bihevioralni rezultati pokazuju kako miris uplašenih majki pokreće stresno ponašanje u mladunaca i podupire društveno učenje straha kod novorođenčadi”, pišu autori. Njihovo se istraživanje može koristiti i za razumijevanje na koji način djeca od najranije dobi od svojih majki uče kako se treba bojati nekih stvari.
Monte Morin iz LA Timesa navodi kako istraživači još uvijek trebaju otkriti kako majčin miris uči mladunce da se počnu bojati, ali njihovi rezultati ipak bacaju svjetlo na princip prenošenja fobija.
”Naše istraživanje pokazuje kako novorođenčad vrlo rano u životu može učiti iz majčine reakcije na strah,” objasnio je neurolog Jacek Debiec. ”Prije nego što mogu stvoriti svoja vlastita iskustva, oni preuzimaju ona svoje majke. Najvažnije od svega, ta su sjećanja, prenesena s majke na potomstvo, dugotrajna, dok ostali tipovi učenja kod novorođenčadi brzo nestaju ukoliko se ne ponavljaju.”
Prenošenje straha
Rezultati također mogu pomoći u objašnjavanju ljudskog ponašanja, gdje istražitelji još uvijek pokušavaju shvatiti kako i zašto se djeca majki, koje pate od posttraumatskog stresnog poremećaja, također uče bojati istog doživljaja. Istraživači objašnjavaju kako razumijevanje mehanizama koji kontroliraju prenošenje straha s generacije na generaciju može pomoći u razvoju boljih preventivnih i terapeutskih metoda.
Od koga učimo što je strah
Istraživanja ovog tipa korak su naprijed prema otkrivanju na koji način funkcionira ljudski um te kako osoba reagira na strah u različitim situacijama. Iako se ovo istraživanje temeljilo samo na majkama štakorima i prijenosu straha na potomstvo, u stvarnosti djeca mogu naučiti što je strah iz ponašanja oba roditelja, a za neke situacije ponašanje oca će biti važnije.
Kada bismo bolje razumjeli kako nastaje osjećaj straha i kako ga se može naučiti, bolje bismo i mogli razumjeti zašto neki ljudi imaju fobije od određenih stvari te jesu li su one naučene iz vlastitog iskustva ili su prenesene genetički, kao što je dokazano za strah u ovom istraživanju.
Izvor: ScienceAlert, Autor/ica: I.Č, www.znano.st/
