Nakon stanovitih godina braka počinje se ponovno sanjati… o prošlosti. Sjećaš li se još? Snovi o prošlosti mogu biti gorki ako ih usporedimo s današnjom stvarnošću. Ljubav i vjernost može zahvatiti oluja. U braku ima toliko iznenađenja, toliko poteškoća, toliko nepredvidivih okolnosti da se – ako se želi – za rastavu uvijek može naći neki razlog. U proljeću ljubavi svaki je dan blagdan. Ali lako se zaboravlja da svako proljeće mora proći kroz jesen i zimu da bi postalo novo proljeće.
Nije moguće živjeti bez ljubavi. Čuvaj svoju ljubav iz dana u dan. Jer u svakoj neljubaznosti djelić je nevjere. Svaka je sebičnost iskvarena ljubav. Ako ipak dođu dani kad više ne ide, kad su zbog glupih pogrešaka nastale pukotine i kroz njih je u kuću i srce ušla noć, tada ima samo jedno rješenje, jedini put do svjetla: praštanje.
Gdje se ne prašta, ondje odmah nastaje zid. A zid je početak zatvora. Drugi čini ono što ne možeš shvatiti pa se pitaš: Kako je moguće? Počinješ se boriti za ljubav i doživljavaš nemoć i bol jer hoćeš, ali ne možeš. Tada je potrebna strpljivost, mnogo strpljivosti. Moraš neko vrijeme “letjeti naslijepo”, kada ne vidiš i ne razumiješ, svjestan da je onaj drugi svijet za sebe koji ti u svojoj biti ostaje stran.
Sreća nije nikakav šareni leptir koji leprša ispred tebe i kojega bi morao samo uhvatiti. Novo zajedništvo ne gradi se preduvjetom da uvijek onaj drugi mora postati drukčiji, nego jednostavno time da želiš usrećiti drugoga.
A tada se događa čudo. Sve ono što si mislio da je izgubljeno, vraća se znatno bogatije i dublje. Tu je opet sunce, cvijeće, glazba. Susjed je ljubazan. Posao ide. Može se disati, opet se može živjeti. Partnera opet istinski voliš. Oboje ste opet povezani prstenom ljubavi i vjernosti.
Phil Bosmans
