Kao posljedica negativnih i bolnih iskustava iz djetinjstva,
plašimo se sudjelovati, boriti se za ono što istinski želimo i za čime žudimo.
Plašimo se odbijanja,
plašimo se ispasti glupi,
plašimo se gubitka obraza,
plašimo se da će drugi otkriti naše ranjive točke i povrijediti nas.
Pasivnost je posljedica tih strahova.
Pristajemo na manje nego što želimo,
dopuštamo da nam sude drugi koji su uzeli ono što mi hoćemo.
Nemamo hrabrosti da želimo, niti samodiscipline da nešto stvorimo.
Na kraju svu našu snagu potrošimo štiteći sami sebe od raznih demona,
proizvodá naših umova,
umjesto da tu snagu utrošimo na stvaranje onoga što želimo.
Jack Canfield i Mark V. Hansen
1 komentar
Kad se osamdeseti rastakakala akumulacija drzavnog kapitala. Islo kriz i momo institucija u privatne ruke. Ja sutijo. Sada mi jako zao. Sutnjom ssm pomogo krizu koja je dolazila i donila rat. Kad se neposteno privateizralo. Ja sutijo. Kad se banke prodale ja sutijo. Kad se ina prodala ja sutijo. Pa ljudi ja u zivotu nikad nista nisam ukro. A gledo sam kako zo drugi rade. Osjecam se krivim. Pit pasivan je grijeh. Pasivnost je ljudska mana. I sada mi govore. Da je opsno govorit. Mozda je opasnije negovorit.