Violinist Itzhak Perlman rođen je 1940. u Tel Avivu, u Izraelu. Bio je neobična beba: kad god bi začuo glazbu, zatvarao je oči i mahao ručicama kao da vuče gudalo preko struna violine.
Violinu je počeo svirati u trećoj godini. U četvrtoj je obolio od dječje paralize i ostao trajno oduzet.
Ponekad je bio u kolicima, ali uglavnom se kretao na štakama. Živio je za glazbu. Dane je provodio vježbajući. U 13. godini pobijedio je na natjecanju mladih violinista i to mu je omogućilo odlazak u Ameriku. U Americi je brzo stekao slavu. Kritičari su ga hvalili, a publika voljela.
Na početku jednoga koncerta, već nakon prvih nekoliko taktova, pukla mu je žica na violini. Publika je očekivala da će maestro promijeniti žicu ili da će uzeti drugu violinu. Ali Itzhak je samo dao znak dirigentu da krene ponovno i nastavio je svirati na preostale tri žice.
Svi znaju da je nemoguće svirati na tri žice ono što je predviđeno za sviranje na četiri. Znao je to i Itzhak. Zato je svirajući improvizirao, dodavao, prekrajao, prekomponirao glazbu.
Zvučalo je čudesno lijepo… nježnije, mekše, strastvenije od svega što je ikada prije odsvirao… Cijeloga sebe je unio u stvaranje glazbe. Publika je plakala od ganuća.
Na novinarsko pitanje zašto je odlučio nastaviti koncert samo s tri žice, nasmiješio se i odgovorio: Pucanje žice shvatio sam kao izazov. Znao sam da bih na četiri žice odsvirao odlično. Ali samo s tri… Ja sam umjetnik. Morao sam pokušati stvoriti glazbu s onim što mi je preostalo.
I život je umjetnost.
I u životu treba naučiti da s onim što imamo učinimo najbolje što možemo.
