U potrazi za poslom, mladić je došao u šumu i pristupio poslovođi poduzeća za sječu drva sa molbom da ga primi na posao. Ovaj mu je odgovorio:
– Sve zavisi od tebe. Evo, probaj srušiti ovo stablo.
Mladić se dao na posao. Vješto i brzo oborio je veliko stablo.
– U ponedjeljak možeš početi raditi kod mene – rekao je poslovođa.
Došao je ponedjeljak, zatim utorak, srijeda pa četvrtak, a mladić, iako se trudio, sve je teže postizao normu. Tada mu je pristupio poslovođa rekavši:
– Dođi da te isplatim pa možeš ići.
– Nije li isplata petkom, a ne četvrtkom? – upitao je mladić.
– Normalno da, – odgovorio je poslovođa, – ali tebe ćemo isplatiti ranije. Slobodan si jer si prvoga dana napravio posla i više nego što je trebalo, a potom si bivao sve slabiji dok nisi pao ispod norme. Naši dnevni izvještaji pokazuju da si u ponedjeljak bio na prvome mjestu s količinom posječenoga drveta, a sada si u četvrtak, na posljednjem.
– Ali, gospodine, ja radim najviše što mogu. Dolazim prvi na posao i posljednji odlazim s posla. Radim čak i onda kada se drugi odmaraju.
Poslovođa je sažaljivo gledao mladića, a onda ga upitao:
– Jesi li redovno oštrio svoju sjekiru?
Mladić je zbunjeno odgovorio:
– Ne, gospodine, toliko sam se žurio postići normu da nisam imao vremena za oštrenje sjekire.
