Htjeli mi ili ne, neverbalna komunikacija odaje naše stvarne osjećaje i mišljenja jer koliko se god trudili suprotno, mikrokretnje nas odaju.
Brojni su pokreti ili signali koji ukazuju na to da netko govori neistinu. Ponekad je dovoljno samo malo obratiti pozornost ne neke signale kako bismo proniknuli u prave osjećaje sugovornika jer podsvijest djeluje automatski i neovisno o izgovorenoj laži, pa govor tijela tako odaje. Stoga je ljude koji rijetko lažu lako uhvatiti u laži ma koliko se trsili da djeluju uvjerljvo.
Dok laž traje, podsvijest odašilje nervozu, što se ogleda kao gesta suprostavljanja riječima koje slušamo, tijelo šalje suprotne signale od riječi koje slušamo.
Primjerice, ruka preko usta je dosta česti signal da netko ne govori istinu koji odaje podsvjesnu grižnju savjesti osobe kojoj je neugodno što izgovara neistinu. Jednako tako, nervozno lickanje usnica znak je da osoba nije posve sigurna u svoje riječi.
Nadalje, nervozan kašalj, pogotovo ako osoba počne kašljati istodobno kad i objašnjavati svoje stanje, je gotovo siguran znak da laže. Također, crvenjenje je zoran znak upozorenja da se osoba ne osjeća ugodno u tom trenutku. Uzrok tome može biti ono o čemu se priča ili jednostavno nazočnost nekoga s kim joj nije ugodno, no, crvenjenje može ukazivati i na to da se osoba osjeća nelagodno zbog onoga što govori.
Isto tako, aktivnim promatranjem mogu se primjetiti promjene u disanju što je siguran znak neugode, kao i tapkanje nogama kojim nas osoba upozorava da ubrzamo razgovor, ali je ujedno i znak da nam ona laže.
Često dok ljudi lažu, nastoje kontrolirati svoje tijelo pa nastoje smanjiti mimiku i gestikulaciju na minimum. No, svejedno, često se ljudi lagano vrpolje u nemogućnosti apsolutne kontrole nad tijelom.
Kažu da su oči ogledalo duše pa tako i emocionalnog stanja sugovornika. Izbjegavanje pogleda je klasični znak da je osobi nelagodna tema o kojoj se razgovara ili da je nešto zatajila, tj. skriva nešto pred nama, dok pričanje zatvorenim očima pokazuje kako osoba ne želi biti u danoj situaciji te se isključuje pred neugodnim prizorom.
Što se tiče glasa, kada ljudi lažu, on poprima snižen ton. Ljudi se nesvjesno stišaju također iz razloga što im je neugodno i imaju grižnju savjesti.
Ljudi kojima je laž sastavni dio posla, poput odvjetnika, političara, glumaca, televizijskih voditelja, usavršili su svoje geste i izražavanje. Oni ponajprije uvježbavaju ono što „osjećaju“ kao istinsku gestu kada izgovaraju laž te su kadri osloboditi se gesti uopće tako da dok govore neistine ne pokazuju niti pozitivne niti negativne kretnje.
