Na nekom uzletištu se sručila strašna oluja. Putnici su u trku prešli pješačku stazu da bi se ukrcali u zrakoplov. Ljubazna stjuardesa im je pomagala da se smjeste. Bijaše vrijeme polijetanja i službenik zatvori teška vrata. Odjednom se na stazi pojavi čovjek koji je štiteći se kišnom kabanicom trčao prema zrakoplovu. Kako vrata bijahu zatvorena odlučno pokuca tražeći da ga puste unutra. Stjuardesa mu znakovima objasni da je prekasno, našto čovjek poče još jače lupati. Stjuardesa ga nastojala uvjeriti kako mora odustati. «Nije moguće, za koji trenutak polijećemo…», pokuša mu objasniti kroz okrugli prozorčić. No, čovjek nije odustajao. Na kraju stjuardesa popusti i otvori vrata. Ispruži ruku kako bi pomogla zakašnjelom putniku da ipak uđe i pronađe mjesto. Ostade zaprepaštena kad je ušao, jer taj čovjek bijaše pilot aviona.
