Uspjeh je kada netko ostvari cilj koji je sebi postavio. Kada je ostvareni cilj takav da ga i drugi ljudi smatraju važnim i poželjnim, tada govorimo o uspjehu u društvenom smislu. Kada je ostvareni cilj važan samoj osobi, ali ne i drugim ljudima, tada govorimo o osobnom uspjehu.
Društveni uspjeh nije garancija da će netko biti sretan. Postoji niz primjera iz kojih vidimo da postoje ljudi koji su društveno uspješni i popularni, ali vrlo nezadovoljni. Društveni uspjeh nije ih zaštitio od depresije i samodestruktivnosti – alkoholom i drogama popunjavaju prazninu u sebi. Pravo ispunjenje donosi samo osobni uspjeh – ostvarenje cilja koji osoba zaista želi. Kada netko ostvari neku svoju želju tada osjeti zadovoljstvo, a ako mu je želja vrlo važna, onda osjeti ono snažno zadovoljstvo koje redovito zovemo sreća.
Zato je jako važno što i kako želimo. Ako želimo ono što možemo ostvariti i ako imamo imalo sreće, možemo zadovoljno živjeti. Ako, pak, želimo ono što je nemoguće ostvariti, onda smo osuđeni na frustraciju i nezadovoljstvo sve dok ne odustanemo od navedene želje.
Hoćemo li imati sretno djetinjstvo ne ovisi o nama, ali kada odrastemo, mnogo toga ovisi o nama. Prošlost ne možemo promijeniti, ali možemo one važne zaključke koje smo na osnovu događaja iz prošlosti izveli o sebi, drugima i važnim životnim pitanjima.
Postoje dvije vrste realnih želja: one koje možemo ostvariti u sadašnjosti i one koje možemo ostvariti u budućnosti. Ispunjenje želje u sadašnjosti donosi brzo zadovoljstvo, a ispunjenje želje u budućnosti obično podrazumijeva da ispunimo neki uvjet, tj. da uradimo nešto što redovito nije ugodno. Na primer, student koji želi završiti fakultet mora učiti i uspješno položiti i one ispite koji mu se uopće ne sviđaju.
Mudri ljudi uvijek pronađu dobar omjer: svaki dan uživaju u nečemu, ali i svaki dan urade nešto što im pomaže kako bi mogli uživati i sutra, u budućnosti. Hedonisti žele neprestano uživati tako da ih zanima samo ostvarenje želja u sadašnjosti. Kada budućnost postane sadašnjost, oni plaćaju cijenu hedonizma. Drugu krajnost predstavljaju oni koji nikada ne uživaju u sadašnjosti, a koji stalno rade za neko buduće uživanje koje opet nikako ne dolazi.
Kako je ljudsko vrijeme ograničeno jako je važno kako ga koristimo. Kada netko posvećuje mnogo vremena uspjehu u jednom aspektu života redovito društveno bude prepoznat kao izvanredno uspješan. Ali on može biti i vrlo neuspješan u drugim aspektima života. Netko drugi ne ostvaruje izuzetne uspjehe, ali je vrlo zadovoljan time što živi u skladu sa svojim vrijednostima. I zato je dobro upitati se što biste izabrali kada biste morali: biti uspješan ili biti zadovoljan.
dr. Zoran Milivojević
