Zasigurno vam je poznata situacija u kojoj na djetetov zahtjev, upit ili potrebu trebate odgovoriti sa ‘ne’. Reakcija od strane djeteta na vaš odgovor se obično ne podudara s onom slikom koju vi imate u glavi.
Recimo da se nalazite u trgovini igračaka sa svojim osmogodišnjakom u potrazi za rođendanskim poklonom za njegovog prijatelja. Pronašli ste prekrasan autić, ali i vaš osmogodišnjak bi želio takav. Kada izračunate cijenu autića puta dva, shvaćate da ćete na njegovu želju morati odgovoriti s ‘ne’. Dijete to naravno ne razumije, osjeća se povrijeđeno i tužno te započinje s upornim molbama.
Mnogi roditelji se boje posljedica ako kažu ‘ne’, pa su skloni prečesto ili za krive stvari izgovarati ‘da’. Linija manjeg otpora je obično izbor većine, a osim toga i svima nama se više sviđa kada čujemo ‘da’ umjesto ‘ne’. Teško je mirne savjesti reći ‘ne’ onima koje volimo.
To što se ‘da’ doživljava kao odgovor više ispunjen ljubavlju ne bi trebalo utjecati na vaš odgovor u datoj situaciji. Uspostavite li takav odnos s djetetom u kojem poštujete njegovo ‘ne’, tada će ono poštovati vaše ‘ne’.
Poštovati djetetovo ‘ne’ znači potvrditi mu da ga se uzima ozbiljno, a ne nužno da ga se sluša.
Za dobrobit obitelji je važno naučiti mirne savjesti reći ‘ne’ i pomoći jedni drugima kako bismo to savladali.
Još uvijek postoje roditelji koji vode i odlučuju, čak i kada se, u odnosu na roditelje iz prošlih vremena, moraju odreći dijela moći. Roditelji se moraju odreći starog stila: ‘Moraš učiniti kako ti se kaže! I to ćeš učiniti sada!’
Čitave generacije roditelja govorile su da ‘dijete mora naučiti poštovati kada se kaže ‘ne’ ‘.
Ako roditelj želi da dijete poštuje njegovo ‘ne’, on ili ona moraju sami pokazati poštovanje prema djetetovu ‘ne’.
Gordana Benat
