Desetogodišnji dječak odlučio je da počne trenirati judo, i to uprkos činjenicu da je izgubio svoju lijevu ruku u teškoj prometnoj nesreći.
Dječak je počeo treninge sa starim japanskim judo majstorom. Krenulo mu je dobro, tako da mu nije bilo jasno zašto ga je, nakon tri mjeseca treninga, majstor i dalje učio samo jednom zahvatu.
“ Učitelju“ – dječak je na kraju rekao, “zar ne bih trebao učiti i druge zahvate?”
“Točno je da je ovo jedini zahvat koji znaš, ali isto tako je tačno i da je ovo jedini zahvat koji treba da znaš.” – odgovorio je učitelj.
Nije baš u potpunosti razumio učitelja, ali mu je vjerovao, pa je tako dječak nastavio sa treninzima. Nekoliko mjeseci kasnije, učitelj odvede dječaka na njegov prvi turnir. I sam ne vjerujući, dječak je vrlo lako pobijedio u prva dva meča. Treći meč se pokazao težim, ali nakon nekog vremena, njegov protivnik je postao nestrpljiv i otvorio se, no dječak je spretno iskoristio svoj jedan jedini zahvat kako bi dobio i taj meč.
Još uvijek ne vjerujući svome uspjehu, dječak se našao u finalu.
Ovaj put, njegov protivnik bio je veći, jači i iskusniji. U jednom trenutku izgledalo je da je dječak u potpunosti nadjačan. Imajući na umu da bi dječak mogao ozbiljno biti povrijeđen, sudija je pozvao time-out. Imao je namjeru da prekine meč, ali učitelj se umiješao. “Ne”, inzistirao je učitelj.”Neka nastavi dalje.” Ubrzo nakon što je borba nastavljena, njegov protivnik je napravio ključnu grešku: spustio je gard. Istog trena, dječak je iskoristio svoj uvježbani zahvat i uhvatio ga u klinč. Dječak je pobijedio i taj meč i osvojio cijeli turnir.
Postao je prvak.
Na putu kući, dječak i učitelj analizirali su svaki zahvat u svakom meču. I tek poslije toga dječak je skupio hrabrosti da upita učitelja ono što mu je stvarno bilo na umu.
“Učitelju, kako sam osvojio ovaj turnir sa samo jednim zahvatom?”
“Pa osvojio si ga iz dva razloga”, učitelj je odgovorio. “Prvi je, da si skoro u potpunosti ovladao jednim od najtežih zahvata u džudu. I drugi je, jedina poznata odbrana za taj zahvat je da te protivnik zgrabi za LIJEVU RUKU!”
Dječakova najveća slabost postala je njegova najveća snaga.
