Poznati moreplovci, znanstvenici, sveci, istraživači, sportaši, bogataši i oni koji su preživjeli po život opasne situacije, često imaju jednu zajedničku crtu – nisu odustali. No, je li uvijek dobro ustrajati ili je ponekad potrebno naprosto odustati od pokojeg zacrtanog cilja?
Svijet je pun priča o uspjehu. I to je razumljivo jer ipak svi bi radije uspjeli nego propali ili odustali. Dakle, koncentriranje na one koji su pokušali i uspjeli čini se primjereno. Dakako, tu je i činjenica da to što želimo odustati od borbe, jer se osjećajmo krajnje bespomoćno i beznadno, može biti znak depresivnog uma, ili čak stanje koje naginje prema suicidalnom razmišljanju. Zato odustajanje nerijetko smatramo znakom slabosti ili bolesti.
Međutim, razmišljajući tako jednostrano o sjaju uspjeha i bijedi odustajanja, ne vidimo opasnu stranu ustrajnosti. Pred djecu se stavlja velik zahtjev da se trude i postanu uspješni, ali treba se zapitati vrijedi li određeni cilj svakog truda. Zbog uspjeha bismo mogli izgubiti ono što je i važnije u životu: sreću.
Jedan od ključnih faktora uspjeha je ustrajnost. Nikad, nikad, nikad ne odustati je stav koji se cijeni. Na naporan rad i postignuća potiču i djecu u vrtiću, a u školi počinje pravi sprint. Produktivnost i pritisak da se uspije posebno je jak na Zapadu. I čime to rezultira?
Jesu li uspješni ljudi nužno sretniji?
Jedna grupa znanstvenika u nastojanju da odgovori na ovo pitanje fokusirala se na problem trošenja ega. Naime, snaga volje ima svoje ograničenje i može doći do krajnjih granica baš kao i rad mišića. Ako osoba potroši snagu volje na jednu aktivnost (recimo da uči za ispit), preostala snaga volje možda nije dovoljna da se uhvati u koštac s drugim izazovima, kao što je, naprimjer, izazov da uživa u kaloričnoj hrani. To znači da osoba opsjednuta jednim ciljem može zakazati u ostvarenju drugih. Dakle, što je više netko usmjeren na postizanje uspjeha, to će se moći manje fokusirati na druge važne faktore o kojima ovisi osjećaj sreće i zadovoljstva.
Osim toga, ako zbog nekog cilja žrtvujemo svakodnevno zadovoljstvo, a do cilja nikad ne stignemo ili njegovo postizanje ne donese očekivanu razinu sreće, shvatimo da je ipak bilo bolje odustati. Jedna američka studija, u sklopu koje su intervjuirali ljude u poznim godinama, pokazala je da većina žali što su bili toliko zaokupljani poslom i uspjehom. Voljeli bi da su ranije više uživali u životu.
Ovo i niz drugih istraživanja pokazuje da je, želite li više zadovoljstva i sreće, važnije odustati od pokojeg cilja nego mu se toliko predati, po svaku cijenu. Studija dr. Wroscha i njegovih kolega pokazala je da su oni koji odustanu od nedostižnih ciljeva sretniji od onih koji ustraju. Oni koji su odustali od vrlo napornih ciljeva imaju i zdravstvene koristi jer im se snižava razina hormona stresa.
Od kojeg cilja odustati, a kad ustrajati?
Nije lako odlučiti kad i u vezi s čim ustrajati, a kad je bolje odustati. Ovdje je prije riječ o ‘umjetnosti’ nego o znanosti jer nijedan odgovor nije prikladan za sve ljude. Međutim, ukoliko ste zbog ustrajanja u ostvarenju svog cilja dugo pod stresom, pa, recimo, trebate i tablete za spavanje, vrijeme je da razmislite je li to vrijedno vašeg zdravlja. Ako shvaćate da je kronični stres uglavnom posljedica nastojanja da ostvarite neki cilj, to može biti znak da ste pretjerali.
To, dakako, ne znači da biste trebali odustati od svakog cilja koji stvara stres. Jednako je loše i odustati prije vremena – to bi bila druga krajnost. Pitajte se stoga ‘Što želim ovim dokazati?’ i ‘Kome to želim dokazati?’ Ako vam se odgovor na pitanje ne sviđa, možda je vrijeme da odustanete. Cilj vrijedan muke je onaj koji vam pomaže da se razvijate kao osoba, bilo tako da se usavršavate ili tako da pomažete ljudima oko sebe. Ako se mučite jer želite više novca nego vam je potrebno, ili da biste pokazali superiornost, ovo zaista nije vrijedno tolikog truda.
Za osobnu sreću je svakako najvažnije shvatiti koji cilj će vam pomoći da se svakodnevno/pretežno osjećate smireno, sretno i zadovoljno. Ako to niste shvatili, mogli biste, kao i mnogi prije vas, pri kraju života žaliti za onim na što je bilo mudrije trošiti energiju.
Izvor: Magazin.net
