O čemu ovisi hoće li u našem životu vladati obilje ili oskudica? I da li to dvoje kreiramo mi time da privlačimo određene okolnosti ili smo žrtva vanjskog stanja stvari – živimo li u siromašnoj ili bogatoj zemlji, jesu li nam roditelji siromašni ili bogati i slično. Konkretno, hoće li u našem životu – u vidu toga koliko imamo novaca vladati obilje ili oskudica ovisi i o jednom i o drugom – i o našim mislima i o vanjskim okolnostima.
Drugo pitanje koje ukazuje na bitnu distinkciju između onoga što posjedujemo i onoga što osjećamo bilo bi otkud dolazi osjećaj oskudice ili osjećaj obilja koji osjećamo. I je li taj osjećaj vezan uz konkretne količine onoga što posjedujemo – dobara i novca. Svi se možemo prisjetiti priča o bogatašima koji svakim danom strepe nad svojim bogatstvom i uvijek imaju osjećaj da još nemaju dovoljno. Koliko god imali, oni žive u osjećaju oskudice. Isto tako možemo se sjetiti „primitivnih“ plemena u kojima ljudi ne posjeduju praktički ništa, a imaju osjećaj da je njihov cijeli svijet. Oni žive u osjećaju obilja i blagostanja.
Dakle, osjećaj obilja nije vezan za konkretnu količinu onog što posjedujemo. Vezan je jedino uz naše misli ili izostanak misli određenog sadržaja. Ako imamo misli o oskudici i neimaštini te nam se one stalno vrte po glavi, naravno da ćemo osjećati osjećaj oskudice. Ako pak nemamo takve misli, tj. čim ih manje imamo i čim im manje vjerujemo, a one se raspršuju same od sebe čim smo dublje u osjećaju unutranjeg mira, tim više osjećamo naše prirodno stanje bezbrižnosti i obilja. Tad uviđamo da je osjećaj oskudice kreiran isključivo kroz naše misli, a te iste misli tvrde da on dolazi izvana, iz okolnosti. Zbog tog čvrsto usađenog vjerovanja, da osjećaj oskudice dolazi iz okolnosti, nama to izgleda stvarno, to postaje naša subjektivna realnost te u situacijama kad se količina novca kojim raspolažemo smanji počinjemo osjećati osjećaj oskudice.
Što se događa kad prepoznamo da je taj osjećaj produkt samo naših misli, a ne vanjskog stanja i shvatimo da možemo osjećati osjećaj obilja čak i kad okolnosti pokazuju suprotno, a da to pritom nije samozavaravanje? Misli o oskudici počinju gubiti na težini i na važnosti. Još uvijek smo svjesni realnog stanja, ali ono prestaje biti problem i jasnije vidimo kako ga promijeniti.
Sigurno će netko primijetiti: dobro, možda ću osjećati osjećaj obilja, ali to neće promijeniti moju financijsku situaciju. Zapravo, taj osjećaj manifestira misli obilja, a time i privlači iste takve okolnosti. Definitivno se zbog njega neće promijeniti vanjski faktori tipa stanje u državi, ali ćemo u svom životu otvoriti prostor, mogućnost da novac kroz nove poslovne prilike ili na neki drugi način pronađe put do nas.
A da i ne spominjemo, bez obzira na to promijenile se okolnosti ili ne, koliko je ljepše živjeti u samom osjećaju obilja nego u osjećaju oskudice.
Autor: darkopribeg.com
