Oblikovanje budućnosti počinje od stvaranja vizije. Gdje vidite sebe za 10 ili 20 godina? Koje vam slike padaju na pamet kad razmišljate o svojoj sutrašnjici? Kako vidite vaš osobni, obiteljski i poslovni život? Brian Tracy je jednom rekao: Svi uspješni muškarci i žene imaju velike snove. Oni zamišljaju kakva bi njihova budućnost mogla biti – idealna u svakom pogledu; i onda, oni rade svakog dana u pravcu svoje daleke vizije, svog cilja ili svrhe. Upravo je to put stvaranja željenog života, prvo treba vidjeti a potom učiniti. Poznato je da gotovo svi sportaši unaprijed vizualiziraju svoje buduće postignuće. Napoleon Hill je ti lijepo izrazio: Čuvajte svoje vizije i snove, jer one su djeca vaše duše, slike vaših konačnih dostignuća. Oni su dakle naš san, cilj koji želimo postići.
Iako svako razdoblje života nosi svoje snove ipak postoji vrijeme kada se definiraju oni konačni naši snovi. Naime svatko od nas rođen je s različitim razlogom, odnosno različitom svrhom. No tu svrhu prije svega vidimo kao jednu našu viziju života. Imati dakle viziju znači u svakome trenutk znati prema čemu želite usmjeriti svoj život. Da bismo donjeli kvalitetnu viziju potrebno je prije svega preispitati sebe i otkriti što se doista nalazi u dnu našega bića, koje su naše vrijednosti i kako vidimo svijet oko sebe. Les Brown je jednom rekao: Svoje ciljeve morate jasno i konkretno vidjeti prije nego što krenete u njihovo ostvarenje. Držite ih u mislima sve dok ne postanu dio vas.
Da biste u tome uspjeli odvojite malo vremena i postavite sebi sljedeća pitanja. Možete i bilježiti svoje odgovore jer ćete se na taj način više fokusirati na njih i dublje razmisliti o njima.
• Koja je vaša životna svrha?
• Koji su vaši snovi?
• Kakvi biste željeli biti?
• Kako izgleda vaš idealni život?
• Kakvu obitelj vidite?
• Kakve biste prijatelje željeli imati?
• U čemu se sastoji vaš idealni posao?
• Kakve su vaše financije?
• Što biste mogli dati društvu?
Sva ova pitanja vezana su uz upit „što“. To je ono definiranje vlastite budućnosti ili stvaranje novog scenarija. Jednom kada napravite popis stvari koje želite bit će vam jasno što želite u budućnosti činiti. Tada ćete prestati živjeti tuđe snove i započeti živjeti svoje. Najbolje o tome nam govori poznata priča.
Imam prijatelja koji se zove Monty Roberts i koji ima ergelu konja u San Isidrou. Dopušta mi da u njegovoj kući organiziram prijemove na kojima skupljamo novac za projekte namjenjene ugroženoj omladini. Kad sam posljednji put bio kod njega ovako nam se obratio: “Želim vam ispričati zašto sam Jacku dopustio da koristi moju kuću. Sve je počelo sa pričom o dječaku koji je bio sin putujućeg trenera konja. Išao je od štale do štale, od trke do trke, od imanja do imanja, uvježbavajući konje. Usljed toga dječakovo školovanje se stalno prekidalo.
Jednom je u školi trebao napisati pismeni sastav o tome što bi želio biti i raditi kad odraste. Te je noći na sedam stranica opisao kako želi jednog dana imati ergelu. Detaljno je opisao svoju namjeru, čak je nacrtao podroban plan imanja od 8 hektara, prikazujući položaj svih objekata, štala i staze. Potom je nacrtao precizan plan kuće od 120 kvadrata, koja će se protezati na zamišljenom imanju od 8 hektara. Uneo se u taj zadatak svim srcem i sljedećeg dana je predao pismeni sastav nastavniku. Nakon dva dana nastavnik je podjelio učenicima ocjenjene radove. Na prvoj stranici njegovog rada bila je velika crvena jedinica sa porukom: «Pričekaj me poslije sata».
Dječak sa snom došao je kod nastavnika poslije sata i upitao ga: – Zašto sam dobio jedinicu? Nastavnik je rekao: -To nije realan san za dječaka poput tebe. Nemaš novca. Obitelj ti se stalno seli. Nemaš sredstava. Ergela zahtjeva mnogo novaca. Moraš kupiti zemlju. Moraš kupiti rasne konje i plaćati dodatne troškove za rasplodnju. Nema teorije da tako nešto ti možeš postići. Potom je nastavnik dodao – Ako ponovo napišeš sastav s realnijim ciljem, promijenit ću ti ocjenu. Dječak je pošao kući i dugo i naporno mislio o tome. Pitao je oca za savjet. Otac mu je rekao: – Slušaj sine, tu odluku moraš donijeti sam. Ipak, mislim da je vrlo važno šta ćeš odlučiti. Naposljetku, nakon sedam dana razmišljanja, dječak je vratio nastavniku isti pismeni sastav bez ikakvih izmjena.
Samo mu je ovo rekao: Vi zadržite svoju jedinicu, a ja ću zadržati svoj san. Monty se tada okrenuo okupljenima i rekao: Pričam vam ovu priču, jer sjedite u mojoj kući površine 120 kvadrata, usred mog imanja od 8 hektara. Još uvek imam onaj sastav uokviren iznad kamina. Dodao je: A najbolje u cjeloj toj priči je to što je prije dvije godine isti onaj nastavnik doveo tridesetoro djece na sedmodnevno kampiranje na mom imanju. Kad je nastavnik odlazio, rekao je: – Slušaj Monty, sad ti to mogu reći. Kad sam bio tvoj nastavnik, bio sam poput kradljivca snova. Godinama sam krao dječje snove. Na svu sreću, ti si bio dovoljno pametan da se ne odrekneš svojih.
Priča govori sve i ne treba nikakvih pojašnjenja. Svi mi donekle u sebi imamo svoje vizije ali tajna uspješnih ljudi je u tome što oni svoje vizije znaju spojiti sa vizijama drugih ljudi i stvoriti megaviziju. Stvaranje takve vizije zahtjeva veliku disciplinu, fleksibilnost, snalažljivost i nadasve otvorenost drugome. Mnoge velike vizije su propale zato što nisu bile prilagodljive, odnosno čovjek koji ih je stvorio nije tu stvarnost mogao sagledati u širem kontekstu već samo u osobnome. To nas navodi na pomisao da vizija nikada nije gotov materijal već je kao plastelin od kojega treba oblikovati novo tijelo. Iako nam to novo tijelo izgleda savršeno ipak od njega postoje mnogo bolje kombinacije.
Neprijatelj najboljeg jest dobro rekao je Jim Collins. Stvoriti veliku viziju znači ujediniti se sa drugim vizijama da bi se postigla maksimalna dobit za sve. No često je tome problem što mi situaciju ne možemo pogledati cijelovito već je sagledavamo segmentarno. Megavizija nije neka vizija maksimalnih raspona već vizija u kojoj se ujedinjuju vizije mnogih ljudi pa makar ona bila sveukupno malena. No da bismo došli do toga moramo prije svega biti otvoreni za potrebe drugih ljudi, poznavati njihovo bilo i znati što zajednički želimo.
Jedni će reći da žele biti uspješni znanstvenici, drugi da žele biti odgajatelji u školi. Postoje ljudi koji žele služiti i pomagati drugima na najrazličtijim zanimanjima i zvanjima. Što vi želite biti? Arhitekt, profesionalni športaš, policajac, inženjer, lječnik, farmer, poduzetnik, prodavač, glumac, profesor, računalni programer ili nešto drugo? Gdje sebe vidite? Kada to odlučite započinje vaš životni put. Rafer Jonson, prvak u desetoboju, rođen je s deforimirani stopalom. Kada se rodite sa tim saznanjem onda pomislite da možete biti sve osim sportaša. No Rafer Jonson postao je prvak upravo u tome. Pitate se zašto? To je bila njegova vizija života. Napravio je strategiju, poduzeo sve da je ostvari i uspio je.
Mario Žuvela: izvadak iz knjige Uspjeh i smisao. Sve naše knjige možete pronaći OVDJE.
