Naime, današnji roditelji znaju često vrlo brzo uskakati i pomagati svojoj djeci stvarajući im život bez prepreka lišen frustracija i nekih svakodnevnih normalnih razočaranja koje trebaju proći. Miču im zapreke s puta olakšavajući život. No iako se čini da im čine uslugu, ustvari zaustavljaju njihov razvoj.
Magično djetinjstvo može se pretvoriti u frustrirajuću odraslu dob u kojoj se ne znaju uhvatiti u koštac s problemima. Psihijatar Paul Bohn kaže kako je divno to što su današnji roditelji više uključeni u život svoje djece, no ta uključenost nekada može biti i pretjerana. Umjesto toga, filozofija odgoja trebala bi im biti ‘pripremite svoje dijete za put, a ne prilagođavajte put za svoje dijete’.
Donosimo deset uobičajenih pogrešaka koje je istaknuo psihijatar Bohn, a njihov cilj nije upirati prstom, nego osvijestiti.
Obožavanje svog djeteta
Mnogi od nas žive u kućanstvima u kojima je dijete centar i sve se vrti oko njega. Djeca to vole, jer se sve, naravno, odvija oko njih i zbog njih. I odraslima to odgovara jer je djetetova sreća i njihova sreća. No psihijatar upozorava kako djecu treba voljeti, a ne obožavati na razini božanstva. Kada ih postavljamo u središte svemira, kreiramo lažne idole.
Vjerovanje da su djeca savršena
Roditelji obično ne žele čuti ništa negativno o svojoj djeci. Istina boli, no kada je slušamo otvorena srca i uma, od nje možemo imati koristi. Ako s djetetom treba raditi, bolje je što prije intervenirati. Lakše se nositi s problematičnim djetetom nego s problematičnim tinejdžerom.
Živjeti život djece
Roditelji su uglavnom ponosni na svoju djecu. Kada u nečemu uspiju, raduju se više nego kad sami nešto postignu. No ako se previše poistovjete s djecom, zaboravljaju gdje su granice. Djecu možda vide kao svoju drugu šansu za neke neostvarene snove.
Djetetov najbolji prijatelj
Roditelj treba istupiti kada je najteže i donijeti odluku koja se neće svidjeti djetetu. Dijete će kolutati očima, negodovati, mrmljati, pa čak možda i reći da bi voljelo da se nije ni rodilo u toj obitelji. No tako postupiti znači biti odgovoran roditelj. Ne možete s djecom biti najbolji prijatelji i tražiti njihovo odobrenje. Odrasli donose odluke i snose odgovornost.
Biti kompetitivan roditelji
Svaki roditelj, htio to priznati ili ne, ima to u sebi. Zbog natjecateljskog poriva i želje da dijete bude najbolje, mališan bi negdje usput mogao izgubiti pokojeg prijatelja. Ako mu instalirate samo želju za pobjedom bez obzira na posljedice, narušili ste mu i karakter. Imati karakter u djetinjstvu možda nije nešto bitno, ali kad si odrasla osoba, onda je sve.
Dopustiti im da budu djeca
Male papuče po kući, otisci prstiju na staklima, crtić u DVD playeru, sve će to jednom proći i ostat ćete sami dok vam se klinci budu družili s prijateljima. I iako je ponekad monotono i iscrpljujuće i naporno kad su djeca malena, treba više uživati i pustiti ih da budu djeca. Da crtaju bez da razmišljate jeste li rodili novog Picassa, kad pjevaju, maštate da će postati Taylor Swift. Djetinjstvo je vrijeme za igru i istraživanje. Uživajte u pričama za laku noć, slatkom ušuškavanju u tople krevete, trčanju po stanu i slaganju legića. Uživajte u djetinjstvu i pustite ih da budu djeca.
Odgajati dijete koje želite, a ne koje imate
I prije nego što dijete dođe, roditelji potajno žele da je poput njih, samo pametnije i talentiranije. No istina je to da dijete obično ‘ispadne’ drugačije. Naš je zadatak da otkrijemo kakvo smo dijete dobili, da ga potičemo, njegujemo te da izbjegavamo pokušavati ostvariti svoje snove preko njih.
Zaboravljati da naša djela govore više od riječi
Kako tretirate strance, prijatelje, kako majka tretira oca i obratno. Primjećuju te stvari i način na koji vi reagirate daje im dozvolu da se i oni sami tako ponašaju.
Osuđivati druge roditelje ili djecu
Nitko nije savršen. Svi smo mješavina dobrog i lošeg. Svi se borimo s vlastitim nadam, željama, demonima. I sami znate kako je teško s djecom, stoga treba pokazati više suosjećanja prema drugim roditeljima.
Podcjenjivanje karaktera
Unutarnji kompas, ona ljudska bit, karakter, moral vrijede više od ikakvog trofeja. Važno je kako se odnose prema drugima, ali i ono što misle o sebi. Kako biste im pomogli da izgrade karakter, treba ih pustiti da se sami bore kako bi mogli izgraditi samopouzdanje, iskusiti nedaće kako bi izašli jači. Teško je vidjeti djecu kako padaju, no to je zbilja potrebno i u njihovu najboljem interesu. Milijun je načina za voljeti dijete, no treba imati na umu da kratkoročno ponekad moraju patiti kako bi dugoročno iskusili dobrobit.
Izvor: T-portal
