Ne boje se usamljenosti. Za njih je to uvijek prilika da urade više i približe se cilju.
Ne boje se nelagodnosti. Uspješni ljudi vide nelagodnost kao rast. Oni je shvaćaju kao priliku za adaptiranje. Prihvaćaju je, zato što posao zahtjeva bol i napor.
Lako praštaju. Prihvaćaju svoju nesavršenost što im omogućava da brzo oproste ljudima oko njih.
Žive iskreno. Iskreni su prema sebi – svojim prednostima, slabostima i ograničenjima – i prema drugima. Zato što ih iskrenost uvijek izvede na pravi put.
Zapisuju. Izgleda da uspješni imaju jednu zajedničku tendenciju – da stave svoje misli na papir. Puštaju da papir brine o svemu. Ovo planiranje i introspekcija im omogućava da predvide potencijalne prepreke, i razmotre načine da ih nadiđu prije nego što do njih dođe.
Nemaju neuspjehe. Neuspjeh je samo ono iz čega ne naučimo ništa. Uspješni ljudi uče iz svega.
Nastavljaju brzo. Imaju pred sobom mnogo stvari koje zahtjevaju njihovo vrijeme i pažnju, i nemaju vremena da žale za prošlošću.
Znaju kada da odustanu. Uspješni odustaju na početku, odmah nakon strateške procjene. Lakše je i jeftinije napustiti rano i okrenuti se na drugu stranu, nego čekati do trenutka kada odustajanje postane neophodno ali i nevjerovatno bolno.
Ne uspoređuju se sa drugima. Fokusiraju se na vlastita ostvarenja, i shvaćaju da uspoređivanje izaziva anksioznost i oduzima vrijeme.
Čuvaju se sagorijevanja. Shvaćaju da pretjerani stres može dovesti do neefikasnosti, i odvajaju vrijeme za opuštanje i relaksaciju prije nego što bude prekasno.
Izvor: samopouzdanje.org
