Postoji nešto što znate o meni, nešto vrlo osobno, a postoji i nešto što ja znam o svakome od vas, nešto što je u samom središtu vaših interesa. Postoji nešto što znamo o svakome koga sretnemo bilo gdje na svijetu, na ulici, nešto što je glavni pokretač svega što oni rade i svega što podnose, a to je da svi mi želimo biti sretni. To nam je svima zajedničko. Ono kako zamišljamo svoju sreću razlikuje se od pojedinca do pojedinca, no već je puno i to što nam je zajedničko: Mi želimo biti sretni.
Moja tema je zahvalnost. Kakva je veza između sreće i zahvalnosti? Mnogi bi rekli da je to vrlo jednostavno. Kad ste sretni, onda ste i zahvalni. No, promislimo malo. Jesu li sretni ljudi uistinu ti koji su zahvalni? Svi poznajemo mnogo ljudi koji imaju sve što im treba da bi bili sretni, no oni nisu sretni, jer žele nešto drugo, ili žele više od onoga što imaju. Svi poznajemo ljude koje su brojne nedaće pogodile, nedaće kakve mi sami ne bismo željeli imati, a oni su istinski sretni. Oni zrače srećom. Iznenađeni ste. Zašto? Zato što su zahvalni. Dakle, sreća nas ne čini zahvalnima. Zahvalnost je ta koja nas usrećuje. Ako mislite da je sreća ono što vas čini zahvalnima, razmislite ponovo. Zahvalnost je ono što vas usrećuje.
Možemo se upitati što točno podrazumijevamo pod zahvalnošću? I kako ona djeluje? Obraćam se vašem vlastitom iskustvu. Svi iz iskustva znamo kako to funkcionira. Doživimo nešto što nam je vrijedno. Darovano nam je nešto što nam je vrijedno. I to se doista podrazumijeva. Ovo dvoje mora postojati. To mora biti nešto vrijedno, i to je pravi dar. Niste to kupili. Niste to zaradili. Niste to razmijenili. Niste za to radili. To vam je naprosto dano. Kad su ta dva uvjeta ispunjena, nešto što mi je zaista vrijedno, i ja shvaćam da je to besplatan dar, tada zahvalnost spontano izranja u mom srcu, radost se spontano budi u mom srcu. Tako se rađa zahvalnost.
Ključ svega ovoga je da to ne možemo samo povremeno iskusiti. Ne možemo samo imati iskustva zahvalnosti. Možemo biti ljudi koji žive zahvalno. Zahvalno življenje, to je prava stvar. A kako možemo živjeti zahvalno? Stjecanjem iskustava, osvještavanjem da je svaki trenutak dar, kako to znamo reći. To je dar. Niste ga zaslužili. Ni na koji ga način niste uzrokovali. Ne postoji način da si osiguramo još takvih darovanih trenutaka, pa, ipak, to je najvrednije što će nam ikada biti dano, ovaj trenutak, sa svim mogućnostima koje uključuje. Kad ne bi bilo ovog sadašnjeg trenutka, ne bismo imali prilike učiniti ništa niti išta iskusiti, tako da je sadašnji trenutak dar. Kažemo da je to darovan trenutak.
Kažemo da je dar unutar ovoga dara prava prilika. Ono za što smo uistinu zahvalni jest prilika, ne sama stvar koja vam je dana, jer, da je ta stvar negdje drugdje i da nemate priliku uživati u njoj, napraviti nešto s njom, ne biste bili zahvalni na njoj. Prilika je dar unutar svakog dara, i postoji izreka da prilika samo jednom kuca na vrata. No, u krivu smo. Svaki trenutak je novi dar, opet i opet, i ako propustite priliku ovoga trenutka, darovan vam je novi trenutak, i zatim slijedeći novi. Možemo iskoristiti tu priliku, ili je možemo propustiti, a ako iskoristimo tu priliku, to je ključ radosti. Pogledate glavni ključ naše sreće u našim rukama. Trenutak za trenutkom, možemo biti zahvalni na tom daru.
Znači li to da možemo biti zahvalni za sve? Sigurno da ne možemo. Ne možemo biti zahvalni za nasilje, rat, za ugnjetavanje, izrabljivanje. Na osobnoj razini, ne možemo biti zahvalni za gubitak prijatelja, za nevjernost, za težak gubitak. No, nisam rekao da možemo biti zahvalni za sve. Rekao sam da možemo biti zahvalni u svakom danom trenutku za priliku, i čak kada smo suočeni s nekom iznimno velikom poteškoćom, možemo pokazati da smo dorasli situaciji i odgovoriti na priliku koja nam se nudi. Nije tako loše kako se možda čini. Zapravo, kada to malo bolje razmotrite i iskusite, shvatite da vam je većinu vremena darovana prilika da uživate, a mi je propuštamo jedino zato što žurimo kroz život i ne stajemo da uočimo priliku.
No, svako malo dano nam je nešto vrlo teško, i kada nam se dogodi ta poteškoća, to je izazov da se suočimo s tom prilikom, i možemo se suočiti s njom tako da nešto naučimo što katkad može biti bolno. Primjerice, učiti se strpljivosti. Rečeno nam je da put do mira nije sprint, već više nalikuje na maraton. Za to treba strpljenja. To je teško. To može biti i potreba da se zauzmete za svoj stav, za vaše uvjerenje. To je prilika koja nam je dana. Da učimo, patimo, da se zauzmemo za sebe, sve ove prilike su nam dane, no one su prilike, a oni koji iskoriste te prilike su osobe kojima se divimo. Oni rade nešto od svojih života. A oni koji ih ne iskoriste, dobiju drugu priliku. Uvijek dobijemo drugu priliku. To je predivno bogatstvo života.
Kako onda možemo pronaći metodu kojom ćemo ovo moći iskoristiti? Kako svatko od nas može pronaći metodu za zahvalno življenje, ne da smo zahvalni samo tu i tamo, već da smo zahvalni u svakom trenutku. Kako to možemo postići? To je vrlo jednostavna meoda. Toliko je jednostavna, da je to zapravo ono što su nam govorili kada smo kao djeca učili prelaziti cestu. Stani. Pogledaj. Kreni. To je sve. No, koliko često stajemo? Žurimo kroz život. Ne stajemo. Propuštamo priliku jer ne stajemo. Moramo stati. Moramo se umiriti. I moramo uvesti stop znakove u naše živote.
Kada sam prije nekoliko godina bio u Africi i potom se vratio, primijetio sam vodu. U Africi gdje sam bio nisam imao pitke vode. Svaki put kada bih okrenuo slavinu, preplavili bi me osjećaji. Svaki put kada bih upalio svjetlo, bio sam toliko zahvalan. To me je činilo jako sretnim. No, to nakon nekog vremena prođe. Tako da sam stavio male naljepnice na prekidač i na slavinu, i svaki put kada bih je okrenuo – voda. Ostavljam vam na to maštu. Možete pronaći što vama najbolje odgovara ali potrebni su vam stop znakovi u vašem životu. I kada stanete, slijedeća stvar jest da promatrate. Gledate. Otvarate oči. Otvarate uši. Otvarate nos. Otvarate sva vaša osjetila za to predivno bogatstvo koje nam je dano. Tome nema kraja. i u tome je smisao života, uživati u onome što nam je dano.
Tada možemo i otvoriti svoja srca, za prilike, također za prilike da pomognemo drugima, da druge usrećimo, jer nas ništa ne usrećuje više od toga da smo svi sretni. Kada otvorimo svoja srca prilikama, one nas pozivaju da nešto učinimo, i to je treća instanca. Stani, pogledaj, a potom kreni i zaista učini nešto. Ono što možemo učiniti jest štogod nam život nudi u tom trenutku. Najčešće je to prilika da uživamo, no ponekad je to nešto teže.
No, štogod da jest, ako iskoristimo tu priliku, idemo s njom, kreativni smo, to su kreativni ljudi, taj maleni savjet stani, pogledaj, kreni, je toliko snažan da može revolucionirati naš svijet. Budući da to trebamo, mi smo u sadašnjem trenutku usred promjene svijesti, i bit ćete iznenađeni ako — ja sam uvijek iznenađen kada čujem koliko puta se spomene riječ zahvalnost. Nalazimo je posvuda, zahvalna avio kompanija, restoranska zahvalnost, kafić zahvalnosti, vino koje je zahvalnost. Čak sam naišao na toaletni papir čiji je naziv brenda Hvala. Postoji val zahvalnosti jer ljudi postaju svjesni koliko je to važno i koliko to može promijeniti naš svijet. To može promijenti naš svijet, na neizmjerno bitne načine, jer ako ste zahvalni, niste ustrašeni, a ako niste ustrašeni, niste nasilni. Ako ste zahvalni, djelujete na temelju dostatnosti, a ne na temelju nedostatka, i voljni ste dijeliti s drugima. Ako ste zahvalni, uživate u razlikama među ljudima, i imate poštovanja prema svakome, to mijenja piramidu moći pod kojom živimo.
To ne doprinosi jednakosti, ali doprinosi jednakom poštovanju, i to je bitna stvar. Budućnost našeg svijeta je mreža, a ne obrnuto okrenuta piramida. Revolucija o kojoj pričam je nenasilna revolucija, i tako je revolucionarna da čak revolucionarizira samu ideju revolucije, budući da normalna revolucija uključuje okretanje piramide moći, i oni koji su bili na dnu sada su na vrhu i rade upravo istu stvar koju su radili njihovi prethodnici. Potrebno nam je umreženje manjih skupina, manjih i manjih skupina koje se međusobno znaju, koje međusobno djeluju, a to je zahvalan svijet.
Zahvalan svijet je svijet radosnih ljudi. Zahvalni ljudi su radosni ljudi, a radosni ljudi, što je više radosnih ljudi, to ćemo imati radosniji svijet. Imamo mrežu za zahvalno življenje, i ona se brzo razvila. Ne možemo razumijeti zašto se razvila. Ljudi imaju priliku upali svijeću kada su zahvalni za nešto. A u jednom desetljeću je bilo upaljeno 15 milijuna svijeća. Ljudi postaju svijesni da je zahvalan svijet radostan svijet, i svi imamo priliku jednostavnim stani, pogledaj, kreni, promijeniti svijet, učiniti ga radosnim mjestom. Tome se nadam, i ako je ovo imalo pridonijelo tome da i vi poželite učiniti isto, stanite, pogledajte, krenite.
David Steindl-Rast, Izvor: TEDGlobal 2013.
