Autor: admin

  Zašto me tražite samo po crkvama i kapelama? Po livadama i šumama? U cvijetu i cvatu? U vjetru i oblaku? U psalmima i prorocima? U oluji i tišini? U slikama i pojavama? I tamo me se može naći, ali sam vam često bliže: u tvojoj napaćenoj, zanemarenoj i tvoje pažnje žednoj sestri.

Najljepši dan? – Danas. Najveća prepreka? – Strah. Najlakša stvar? – Pogriješiti. Korijen svakog zla? – Egoizam. Najbolja zabava? – Rad. Najgori poraz? – Obeshrabrenje. Najbolji profesionalci? – Djeca. Prva potreba? – Komunicirati. Najveća sreća? – Biti koristan drugima. Najveća tajna? – Smrt. Najgora mana? – Zlovolja. Najopasnija osoba? – Ona koja laže. Najružniji osjećaj? – Mržnja. Najljepši dar? – Oprost.

Ono što je najvažnije nikada ne smije biti na milost ili nemilost onoga što je manje važno rekao je jednom Goethe. I doista ta misao može biti vodilja cijelokupnog našega života i odnosa snaga u njemu. Naš je dakle život podjeljen na mnoga područja koja uzimaju naše vrijeme. Obitelj, posao, slobodno vrijeme, obrazovanje, doprinos i ostalo. Mi smo onaj sudac koji dodjeljuje određenom području pojedinu količinu vremena. Kao što ministar u vladi određuje kolika će količina novaca iću u pojedini resor tako svatko od nas određuje kolika će količina vremena, energije i snaga utrošiti na svaki segment svoga života. Upravo…

Jedna žena šetala se s djetetom po šumi. Stigla je do planine i primijetila otvorenu pećinu. Ušla je u nju. Na njeno čuđenje pećina je bila ispunjena blagom. Jedan glas joj progovori: “Uzmi što ti se god najviše sviđa, ali pazi da izađeš prije nego se pećina zatvori.” Žena nije posebno gledala što sprema u džepove već je brzo počela sakupljati zlatnike koji su joj bili najbliži. Nakon nekoliko minuta glas se ponovno javi: “Požuri se, pećina će se uskoro zatvoriti.” Uvidjevši kako se pećina polako zatvara još se požurila uzeti nekoliko dragih kamena i u posljednji trenutak izašla je…

Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam. Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte gdje mi je mjesto.    Nemojte sa mnom na silu.  To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu.        Nemojte biti nedosljedni.  To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obveze. Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje; pa ću izgubiti vjeru u vas. Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje…

Kad je moja baka posjećivala svoju majku, trebala su joj tri dana. Jedan se dan vozila u zaprežnim kolima, jedan dan je provela u razgovoru pretresajući novosti iz kuhinje i vrta, a treći je trošila na povratak. Kad je moja mati posjećivala svoju majku, trebala je dva dana. Putovala je vlakom i, ako su veze bile dobre, stizala je uvečer istog dana. Ispričale su se o svemu i svačemu, a sutradan se vraćala kući. Kad ja posjećujem svoju majku, treba mi pola sata. Dođem na deset minuta, jer djeci postane dosadno i uvijek kasnim na tržnicu. Koliko će trebati mojoj…

4 godine: Moja mama može sve! 8 godina: Moja mama zna puno toga! Doista puno toga! 12 godina: Moja mama zapravo i ne zna baš sve. 14 godina: Naravno, mama o tome nema pojma. 16 godina: Mama? Beznadno je staromodna. 18 godina: Ona? Vrijeme ju je pregazilo! 25 godina: Zapravo, mogla bi nešto o tome znati. 35 godina: Prije nego što odlučimo, ‘ajmo pitati mamu. 45 godina: Pitam se što mama misli o tome… 65 godina: Kad bih barem mogla o tome razgovarati s mamom… Autor nepoznat

Kada otkrijemo ono što je važno za naš život onda moramo pomoći i drugima da otkriju što je važno i za njih. Važnost je stoga ono što daje životu kvalitetu a onda i smisao. Pomaganje drugima se prije svega odnosi na članove naše obitelji i ljude koji su u našem okruženju.  Što to konkretno znači možemo slikovito reći. Kada gledate kroz dalekozor prema nekom cilju ne vrijedi vam drugima govoriti samo što vidite već trebate taj dalekozor dati i njima, da oni sami vide tu stvarnost, i shvate njenu ljepotu. To je upravo slika obiteljskoga života. Jedni druge trebamo…

Dijete je knjiga iz koje čitamo i u koju pišemo. Peter Rosegger Korijenje odgoja je gorko, ali su njegovi plodovi slatki. Aristotel Djeca nikad ne vole slušati starije, iako ih uvijek oponašaju. Jantes Baldwin Djeca se čude svemu, odrasli ničemu. Bugarska poslovica

Ako dijete živi s kritikom, uči osuđivati. Ako dijete živi s nasiljem uči se tući. Ako dijete živi sa strahom, uči biti zabrinutim. Ako dijete živi sa samilošću,, uči samo sebe sažalijevati. Ako dijete živi s ismijavanjem, uči se sramiti. Ako dijete živi s ljubomorom uči što je zavist. Ako dijete živi sa stidom, uči se osjećaju krivnje. Ako dijete živi s ohrabrivanjem, uči se samopouzdanju.