Autor: admin
Koliko vrijedi pojedini trenutak, saznat ćeš samo ako pitaš one koji to doista znaju: JEDNA GODINA: raspitaj se kod učenika koji je pao na prijemnom. JEDAN MJESEC: raspitaj se kod mame koja je prerano rodila. JEDAN TJEDAN: raspitaj se kod urednika tjednog časopisa. JEDAN DAN: raspitaj se kod zatvorenika. JEDAN SAT: raspitaj se kod zaljubljenih koji se trebaju naći. JEDNA MINUTA: raspitaj se kod čovjeka koji je zakasnio na vlak. JEDNA SEKUNDA: raspitaj se kod čovjeka koji je preživio prometnu nesreću. JEDNA STOTINKA: raspitaj se kod onog koji je na Olimpijadi osvojio srebro.
U Palestini postoje dva jezera. Jedno je slatkovodno i u njemu žive ribe. Obale su mu ukrašene zelenilom. Stabla šire grane nad njim i produžuju žedno korijenje kako bi se napila te ljekovite vode. Rijeka Jordan to jezero puni bistrom vodom s okolnih brežuljaka. I tako se ono smiješi na suncu. A ljudi uz njega grade kuće, ptice svijaju gnijezda, i svaki je oblik života sretniji zato što se nalazi upravo ondje. Rijeka Jordan potom teče prema jugu i ulazi u jedno drugo jezero. Ovdje ribe ne iskaču ne površinu, ovdje ne šušti lišće, nema pjesme ptica, nema dječjeg osmjeha.…
Mladi par se doselio u ulicu. Sljedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila svoju susjedu kako širi rublje. “Kako joj je prljavo rublje…” – rekla je. “Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala. Uopće ne zna prati!” Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao. Svaki put kada bi susjeda širila rublje, komentar bi bio isti… Mjesec dana kasnije, žena je bila u čudu, kada je jedno jutro vidjela kako je susjedino rublje čisto, rekla je mužu: “Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je naučio?” Muž joj odgovori: “Nitko. Ja sam…
Kada su Leonarda da Vincija pitali koliko ima godina on je odgovarao, osam ili deset. Kad bi se čudili suprotnosti između umjetnikova odgovora i njegove sijede duge brade, on bi objašnjavao: „Ja brojim samo one godine koje su mi, pretpostavljam, još preostale za življenje, prošle mi pripadaju jednako kao i novac koji sam potrošio.“
Učitelj je promatrao djecu koja su na obali zidala kulu od pijeska. Kad su završili svoju kulu, za koju su potrošili puno vremena i strpljenja, došao je val i u trenu je sravnio sa zemljom. Djeca su se uhvatila za ruke i počela se smijati. Malo zatim, započeli su graditi novu kulu. Učitelj je rekao: Naučio sam važnu lekciju od djece: Za mnoge stvari u našem životu trošimo puno vremena i puno energije, nesvjesni da u stvari gradimo kule od pijeska. Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono što smo sagradili s tolikim trudom. A kad…
Neki siromašni seljak trčeći dođe mudrom čovjeku koji se odmarao pod drvetom. “Kamen! Kamen! Daj mi dragi kamen!” “Kakav kamen” – upita stari mudrac. “Noćas sam sanjao da ću pronaći čovjeka koji će mi dati dragi kamen koji će me učiniti bogatim zauvijek“ odgovori seljak. Starac posegne za svojom torbom, poče pretraživati po njoj i nakon nekog vremena izvadi kamen.
Jedan bogati čovjek zatraži od starog učitelja da mu učitelj sina odvikne od loših navika. Učitelj povede mladića u šetnju po vrtu. Zaustavi se na jednom mjestu i zatraži od mladića da iščupa malu biljku što je rasla nedaleko od mjesta na kojem su stajali. Mladić zahvati biljku palcem i kažiprstom i iščupa je iz zemlje. Učitelj zatim zatraži da iščupa malo veću biljku od te. Mladić malo jače povuče i iščupa i nju. “A sada iščupaj ovu”, reče učitelj, pokazujući na jedan žbun. Mladić je morao da upotrijebi svu svoju snagu da bi je iščupao, ali mu i to pođe za rukom.…
Nekada davno, djed je svome unuku ispričao jednu životnu istinu. U duši svakog čovjeka se vodi bitka. Kao borba između dva vuka. U duši svakoga od nas. Jedan vuk predstavlja zlo.Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam… Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, samoosjećanje i vjeru. Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita; – I, koji vuk na kraju pobjedi? Djed odgovori sa smješkom na svom starom…
Mahatma Gandhi je mirno sjedio u odjeljku vlaka i čekao da vlak krene iz Bombaja. U trenutku kada je vlak trebao krenuti, dođe mu jedan reporter uglednog indijskog lista i postavi mu ovo pitanje: – Gospodine Gandhi, da li biste poslali našim čitateljima vašu poruku? Gandhi ga je mirno pogledao i odgovorio: – Moj život je moja poruka.