Prema američkom predavaču i autoru T. Harv Ekeru postoji 17 elementarnih razlika koje razlikuju bogate ljude od siromašnih. Svaka od ovih razlika je duboko ukorijenjena u našu podsvijest odakle se direktno manifestira u naše stvarno životno iskustvo.
1. Bogati ljudi vjeruju da oni sebi kreiraju životne prilike, dok siromašni ljudi vjeruju da je nemoguće utjecati na život i da se on naprosto događa.
2. Bogati ljudi imaju novac da bi stvarali još više, dok siromašni imaju novac da ga ne bi izgubili.
3. Bogati ljudi su odlučni u namjeri da budu bogati, dok siromašni samo imaju želju da budu bogati. Postoji ogromna razlika između odlučnosti i želje. Odlučnost je potpuna posvećenost svom cilju, i tijelom i duhom. Želja je nedostatak odlučnosti.
4. Bogati ljudi njeguju misli bogatstva, siromašni ljudi njeguju misli siromaštva, straha i neimaštine.
5. Bogati ljudi su fokusirani na nove mogućnosti i izazove, siromašni ljudi su fokusirani na prepreke.
6. Bogati ljudi vole bogate ljude, siromašni ljudi mrze bogate ljude.
7. Bogati ljudi se poistovjećuju s bogatim ljudima, a siromašni se poistovjećuju sa sličnima sebi.
8. Bogati ljudi su spremni da ističu i promoviraju sebe i svoje vrijednosti, siromašni ljudi nisu spremni za to.
9. Bogati ljudi su veći od svojih problema, siromašni ljudi su manji od svojih problema.
10. Bogati ljudi cijene poklone i komplimente, siromašni ljudi se toga stide.
11. Bogati ljudi žele da ih se plati po rezultatima, siromašni ljudi žele da ih se plati po vremenu.
12. Bogati ljudi misle o uspjehu, siromašni ljudi ne misle o uspjehu.
13. Bogati ljudi imaju ideje i žele ih raširiti u mreže. Siromašni ljudi nemaju ideje i žele samo plaću na kraju mjeseca.
14. Bogati ljudi dobro upravljaju novcem, siromašni ljudi ne upravljaju dobro novcem.
15. Novac radi za bogate ljude, siromašni ljudi rade za novac.
16. Bogati ljudi djeluju usprkos strahu koji osjećaju, siromašni ljudi dozvoljavaju da ih strah onesposobi.
17. Bogati ljudi stalno uče i razvijaju se, dok siromašni ljudi misle da već znaju dovoljno.
Za kraj nam ostaje da sami sebe upitamo tiče li se ovo samo materijalnog bogatstva?