Ne podrazumijeva se samo po sebi da će svako prijateljstvo uspjeti. Pjesnici su nabrojili četiri opasnosti koji prijete prijateljstvu.
Georges Bernanost najvećom opasnošću smatra dosadu: ”Nijedno prijateljstvo ne može se oduprijeti dosadi.” Ako si prijatelji nemaju više što reći, ako su navikli jedan na drugoga i nisu više otvoreni za nešto što ih nadvisuje, tada će dosada ubiti to prijateljstvo. Među prijateljima više nema nikakvog strujanja. Prijateljstvo odumire i gasi se. Dosada nastupa onda kad presuši izvor mašte i kreativnosti. Čest je uzrok dosade zatvaranje osjećaja pred prijateljem. Što se osjećaji više potiskuju, manje je strujanja među nama. Što manje razgovaramo o našim osjećajima, manja je mogućnost da ih doživimo.
Druga opasnost za prijateljstvo je prezaposlenost. Osoba koja stalno bježi u posao, nema vremena za prijateljstvo. Takva osoba nije sposobna biti prijatelj niti imati prijatelja. Nisu najbolji prijatelji oni koji su uspješni, nego oni koje je sudbina zanemarila, koji se suočavaju sa svojim nevoljama, koji su svjesni svojih slabosti. Prijateljstvu je potrebna međusobna ovisnost.
Treća opasnost je nedostatak prijatelja. Kad se samo jedan prijatelj daje drugome kao pomoćnik, terapeut, kao onaj koji nešto nekome može priuštiti, prijateljstvo se razara. Prijateljstvo treba i tebe i mene, jednako važne. Uzajamno se darujemo. Uzajamno oplođujemo vezu.
Četvrta opasnost koju je opisao Ernst Raupach srodna je s trećom: ”Obilje dobročinstva slabi prijateljstvo umjesto da ga jača.” Postoje prijatelji koji svog prijatelja ili prijateljicu pretjerano zatrpavaju darovima. To stvara u prijatelju osjećaj da onaj drugi kupuje njegovo prijateljstvo. Prijateljstvu je potrebna ravnoteža, jednakost – ukoliko je nema, prijateljstvo je ugroženo.
Anselm Grun
