Kako se vaša svakodnevna komunikacija ne bi pretvorila u dijalog gluhih dovoljno je slijediti riječi A. Schopenhauer-a. ”Tko je pametan, taj će u razgovoru manje misliti na ono o čemu govori, a više na onoga s kim razgovara. Ako tako bude činio, može biti uvjeren da neće reći ništa zbog čega bi se kasnije mogao kajati.”
Riječi su snažne i stvaralačke, mogu uzdignuti ljudski duh i pobuditi u čovjeku ono najbolje ili poraziti, odnosno obeshrabriti. Svi smo u djetinjstvu čeznuli za pozornošću i pohvalama svojih roditelja; željeli smo čuti koliko se ponose nama i znati da smo im ugodili. No, ta čežnja u nama niti u odrasloj dobi sasvim ne jenjava. Pogledajmo kako gotovo svakodnevno riječi koristimo negativno i kako bismo to negativno mogli okrenuti u pozitivno:
- Prigovaranje. Prečesto najbliže zatičemo u pogrešci, a premalo u dobro djelu. Razlog tomu nije što naši bližnji baš nikad ne postupaju ispravno već je veća vjerojatnost da ćemo progovoriti kad nešto nije u redu. Ono što je u redu se podrazumijeva i kao da nije vrijedno spomena. No, zašto ne bismo isticali i ohrabrivali upravo dobro. Takvim pristupom vremenom će pogreška biti sve manje, a dobrog sve više.
- Osuđivanje. Koliko smo brzi u osudama ljudi i situacija, a da prethodno nismo upoznati s cjelokupnim okolnostima? Stav osuđivanja može zavladati našim unutarnjim i vanjskim dijalogom. Unutarnji dijalog donijeti će nam nemir i nezadovoljstvo, a vanjski onemogućuje kvalitetnu komunikaciju. Sposobnost suzdržavanja od osuđivanja presudno je važna ako želimo istražiti dubine prisnosti.
- Kritiziranje. Umijeće ispravljanja drugih bez kritiziranja vrijedno je oruđe u odnosima. Cilj je izgraditi osobu, a ne je uništiti. Prije svega – nemojte primjerice partnera nikad ispravljati pred drugima, jer takvo ispravljanje ranjava ponos. Nadalje, naoružajte se strpljivošću i smirenim tonovima te nemojte razgovor svesti samo na ispravljanje već ih pokušajte potaknuti na razmišljanje.
- Ogovaranje. Često je ogovaranje neobavezan razgovor kojim se kleveće karakter treće osobe. Kad nas primjerice partner naljuti ili ražalosti nerijetko trčimo k mami ili prijateljici da se izjadamo. No, nije rijetkost da tada na vidjelo iziđu sve one partnerove pogreške i propusti koje inače i ne biste otkrili, no sada morate kako biste dodatno pokazali koliko je on/ona loš. Nitko ne voli da se o njemu govori loše iza njegovih leđa, čak ako govorite i istinu.
DIJALOG GLUHIH
Zamislite kako prilazite osobi koju volite i kažete joj: „Želio bih s tobom razgovarati o nečemu.“ Počinjete objašnjavati što vas muči, ali druga osoba vas za nekoliko minuta prekine riječima: „Moraš učiniti…“, „ Jesi li razmišljao o tome da…..“, „Zašto nisi…“
Druga strana odmah preuzme zadaću rješavanja problema, a mi smo samo htjeli da nas sasluša. Jer u mnogim slučajevima mi već znamo što nam je činiti samo imamo potrebu porazgovarati.
Sposobnost slušanja i uživanja u slušanju presudno je važna u uspostavljanju prisnosti i zdravog odnosa. Slušajući upoznajete prošlost, životnu priču, vrijednosti i očekivanja, mišljenja, nade i snove. I što je najvažnije slušanjem otkrivate kako se osoba osjeća i zbog čega se tako osjeća.
Dobar slušač se postaje točnije: slušanje je vrlina koja se uči i usavršava. Kad slušamo riječi neke osobe, priopćavamo joj da smo zainteresirani za nju kao osobu, premda se ne moramo u svemu slagati s onime što ona izlaže. Znamo da joj to mnogo znači i potvrđujemo njenu važnost i vrijednost kao ljudskog bića. Ne želimo svog sugovornika izmijeniti niti procjenjivati, želimo samo razumjeti. Prilikom slušanja obratite pozornost na razloge zašto vam netko nešto govori. Za komunikaciju je često važnije zašto osoba govori nego sadržaj njezinih riječi. A sve dok ne ustanovite zašto osoba govori bilo bi uputno da slušate. Bog nam je dao dva uha i samo jedna usta. Znači da bismo trebali dvostruko više slušati nego govoriti.
Željka Jokić
Za više ovakvih članaka pogledajte na Pomirenje.com
