Janice Halper u svojoj knjizi »Druga strana uspješnog muškarca« otkriva dvije strane uspješnog pojedinca. Često imamo malo kontakta sa svojim pravim »ja«. Negiramo svoje unutarnje biće, izbjegavamo emocije, živimo samo propisanu ulogu. Život pretvaramo u igru odricanja sebe i neiskrenosti. Mitovi zasnovani na tradiciji ili slobodnoj procjeni a ne na činjenicama prenose naše predodžbe o činjenicama.
Ako sebe ne poznamo, prolazimo vezanih očiju kroz život. Suočeni s neuspjehom, počinjemo shvaćati što se s nama događa! Čim se suočimo s boli, strahom i zbunjenošću, nismo više bespomoćno prepušteni našim emocijama, jednako cijenimo logičko razmišljanje i intuiciju, sretniji smo i imamo veće samopouzdanje. Uspješni često ignoriramo svoje emocije, trpimo pod konfliktima, osjećamo unutarnju prazninu i nezadovoljstvo. Svaki mora naći svoje rješenje svojih problema…
Previše racionalni smatramo samo logično ispravnim, hladne glave držimo sve pod kontrolom. Ekstremni racionalizam sprječava emocionalni proces učenja, smatra sporednim kako se osjećamo u određenoj situaciji. Kaže nam se kako se trebamo osjećati. Izbjegavamo spontane emocionalne reakcije. Ne slušamo svoju intuiciju, jer to smatramo slabim, nesamostalnim ponašanjem. Uvjereni smo da sve moramo logički promatrati. Učimo da budemo mirni i neustrašivi, da ne pričamo o problemima, da se uzdamo u druge, da ne pokazujemo emocije, da ne trebamo ništa osjećati! Racionalno smo jednostrani, priznamo samo činjenice. Uče nas da objektivnost počiva na činjenicama, a subjektivnost na čistim refleksijama, osobnim osjećajima i mislima. Ne smijemo popuštati emocijama, nikada prepustiti kontrolu emocijama. Uvijek trebamo biti logični, racionalni, razumni i da je važno samo što je objektivno i kvantitativno… Uvjereni smo da vlastite simpatije, želje, predodžbe i uvjerenja ne igraju nikakvu ulogu kod odlučivanja…
Potiskivanje emocija uzrokuje psihičke i fizičke probleme, mnogi se tuže na bolove u leđima, glavobolju, umjesto na frustraciju, bespomoćnost i nesigurnost.
Tijelo snosi posljedice stalnog potiskivanja emocija. Bježanje od emocija vodi u emocionalno samoubojstvo, a posljedica su živi mrtvaci. S emocijama se može procjenjivati naše racionalne, logične i objektivne odluke. Emocije nam mogu mnogo kazati o nama… Jedini je put preuzeti kontrolu nad emocijama, preuzeti sam na sebe odgovornost, emocionalnu neovisnost od mišljenja i djelovanja drugih. Bojimo se blizine koja donosi rizik povređivanja. Mnogi se boje otvorenog razgovora, jer je malo dobrih slušatelja…
Pavao Brajša
