Svako životno razdoblje stavlja pred nas određene zadatke koje moramo ispuniti. Već se tu prilično pouzdano vidi, drži li brak ili ne.
Susret, otkriće i pristanak voljene osobe na zajednički život izvanredna su iskustva načinjena od nezaboravnih trenutaka, presudnih koraka te malih i velikih uspjeha. Da zub vremena ne bi nagrizao ovaj savez ljubavi i suživota, potrebno je njegovati otvoreni dijalog, uvijek iznova iskazivati i potvrđivati vlastita osjećanja i uvjerenja i nikada ne posustati u razumijevanju. Samo trajna njega, skrb, trud i zalaganje za ljubav mogu dati dobro jamstvo da se brak neće pretvoriti u puku naviku, svakodnevnu rutinu, međusobno podnošenje ili – grubo rečeno – u grobnicu ljubavi.
Što je, dakle, tajna uspješnoga, zadovoljnoga, ispunjenoga braka?
Sve ovisi o polaznoj motivaciji, očekivanjima s kojima se ulazi u brak, o kasnijem razvoju (kvaliteta i intenzitet) bračnoga odnosa u pojedinim razdobljima (godišnjim dobima) života, o načinu na koji se rješavaju poteškoće, problemi, izazovi…
Razdoblje od 20. do 25. godine
Za iznimno mlade bračne parove brak često predstavlja pravu avanturu u koju se upuste – više srcem nego li razborom – kako bi ostvarili svoj životni san. U ovome razdoblju događa se nešto vrlo važno: dotadašnja djeca postaju odraslim i odgovornim osobama, mogućim budućim roditeljima, formiraju novu obiteljsku jedinku. Početno, ovaj aspekt može izazvati strah, nesigurnost naspram velike odgovornosti. Središnja potreba u ovome razdoblju odnosi se na stapanje s drugim (jedno tijelo i jedna duša). Odatle svestrana privlačnost, nerazdvojnost, intimnost, pomaganje, neponovljiva iskustva koja ostavljaju dubok trag u njihovoj povijesti ljubavi.
Karakteristične poteškoće za ovo razdoblje jesu: idilična vizija svijeta i događaja koji se promatraju kroz ružičaste naočale. Od bračnoga se partnera očekuje da bude srodna duša, uzorit suprug, otac/majka, prijatelj, osoba od povjerenja i zadane riječi. Prigodom nadolazećih nesporazuma, svađa, trzavica slijedi prvi ispit zrelosti na kojemu se očituje u kojoj mjeri idealna slika odstupa od one realne. Odjednom se ima osjećaj samoće, praznine, nerazumijevanja; izgleda kao da se ruši cijeli svijet, kao da je sve promašeno.
Opasnost broj jedan ovoga razdoblja jesu neiskustvo, brzopletost i impulzivnost. Stoga, kada nastupe prve poteškoće, treba razmisliti temeljito, mirno, trijezno, razborito, objektivno. Prije nego se naprave nepromišljeni radikalni zaokreti i sve okrene naglavačke, korisno je i uputno zatražiti pomoć i savjet iskusnih osoba od povjerenja. U svemu tome mora ih voditi uzajamno povjerenje, razumijevanje i pouzdanje u izvornu ljubav u koju su se jučer zakleli.
Razdoblje od 30. do 35. godine
Nakon što se prebrodi početna faza usuglašavanja i uhodavanja, bračni par plovi u mirnijim vodama u kojima brak pruža sigurnost i ravnotežu na afektivnom, seksualnom, obiteljskom i socijalnom planu. Međusobna pravila igre su već postavljena, svatko bolje poznaje jake i slabe strane drugoga, zna se što se može očekivati (a što ne) od druge strane. U ovome razdoblju u pravilu nema krupnih iznenađenja; želi se učvrstiti ono što je dosad sagrađeno. K tomu, djeca na svoj način predstavljaju životni cement koji sam od sebe povezuje i sjedinjuje zajednička nastojanja. U ovome razdoblju partneri imaju potrebu posjedovati, tj. pripadati jedno drugomu. Zbog toga se svesrdno trude zadovoljiti potrebe i ispuniti očekivanja. S vremena na vrijeme pojavi se ljubomora kao znak da se voli kao prvoga dana. Ljubav i razumijevanje bez riječi i objašnjenja idu sami od sebe.
Opasnost ovoga razdoblja sastoji se u mogućoj rutini (navike). S jedne strane, osobe su potpuno obuzete poslom, obvezama, djecom, planovima, te nemaju posebnih poticaja za izvanredne trenutke, doživljaje; s druge, neizbježni su brojni automatizmi ako se želi sve strpati pod isti šešir. Upravo ti automatizmi mogu rezultirati navikama; vrijeme potrebno i predviđeno za bračni par žrtvuje se za obitelj. Mnoge se stvari smatraju logičnima, jasnima, banalnima, ne pridaje im se ona pozornost niti značenje koje zaslužuju.
Konsolidirani bračni par mora naći vremena za sebe – baš kao u dobra stara vremena… U tim trenucima mogu se opustiti, razmijeniti svoje brige, strahove, čežnje. Moraju obnoviti prvotni osjećaj i značenje onoga mi, saveza na kojemu sve počiva.
Razdoblje od 40. do 60. godine
U trećem razdoblju bračna iskustva postaju neotuđivim dijelom životnoga puta. Brak je luka spasa, oaza mira, dio duge na nebu. Životni suputnik je jedina osoba na svijetu kadra shvatiti i prihvatiti bez dodatnih pitanja i objašnjenja. Zahvaljujući dugome putu prijeđenome zajedno, partneri pouzdano znaju u kojoj mjeri pripadaju jedno drugome. Premda se gubi početni zanos, romantika, euforija, maštovitost, osjećaj potpune pripadnosti i odanosti središnje je obilježje ove faze. Prirodno, djeca postupno traže i odlaze svojim putovima, a bračni par se ponovno okreće samome sebi. Tada im se pruža jedinstvena prilika da optimalno iskoriste raspoloživo vrijeme jedno za drugo i priušte sebi one doživljaje i iskustva za koje godinama nisu imali vremena.
Razdoblje od 60. godine pa nadalje
Ovo razdoblje bi se moglo nazvati umirovljeničkom ljubavlju, kada u prvi plan stupaju životno iskustvo, mudrost, opuštenost, relativnost s koje se promatra vlastita prošlost. Iskusan i stabilan bračni par, koji je odolio brojnim iskušenjima, može i treba biti uzorom ponajprije vlastitoj djeci, a potom i šire. Umirovljenički život donosi sa sobom zahvalnu ulogu djeda i bake, opušteniji svakodnevni ritam, male radosti i iznenađenja. Višak slobodna vremena mogu iskoristiti za angažman na društvenom ili vjerskome planu. Od velike je važnosti da supružnici budu jedno drugome potpora u trenucima bolesti, slabosti, gubitka dragih osoba. Što vrijeme više odmiče, to se češće ukazuje strašilo nedostatka vremena. Tadašnji životni izazov se odnosi na vjeru da se ljubav ne iscrpljuje, ne stari, ne umire nikada. Ljubav je uvijek ljubav, bilo kad i bilo gdje; ali ona je to „sabijenija“ što je bliže smrti (G. G. Màrquez).
Marijan Markotić, www.svjetlorijeci.ba
