Veliki problem s kojim se suočavaju nezaposleni ljudi danas, a pogotovo mladi bez iskustva, je kako uspjeti naći posao u trenutku kada većina tvrtki gleda kako otpustiti što više ljudi. Zadatak se čini nemogućim ako još u obzir uzmemo da neke osobe tijekom života nisu stekle nikakvo radno iskustvo, izašli su iz škola i fakulteta i ne mogu dobiti svoju prvu priliku da se dokažu (i sebi i drugima).
Međutim, moje mišljenje je da se uz pravilan stav posao može naći i u ovakvim vremenima, i to puno lakše nego se u prvi tren čini. Ali, za to treba usvojiti određene vještine o kojima ću pričati u nastavku teksta.
Unutarnja motivacija
Prije nego što počnemo tražiti posao moramo se duboko preispitati. Zamislite ovaj dio kao temelj uspješnog traženja posla. Ako znate što želite raditi i imate volju, riješili ste 50% problema. Ako stvarno imate volju, želju, motivaciju, strast prema nečemu, to ćete sigurno i dobiti priliku raditi, koliko god vam to možda sada nerealno zvuči. Poslodavci osjete iskrenu želju i na nju reagiraju pozitivno. Ako znate što želite raditi, preskočite na sljedeći odjeljak. Ako ne znate, nastavite. Sada ću navesti nekoliko prepreka koje vam mogu otežati odabir zanimanja.
Lijenost- ljudi se često zbog straha sabotiraju i ne traže posao svim svojim snagama. Ovaj problem treba prepoznati i promijeniti svoje stavove. Nemojte razmišljati kako će vam posao utjecati na život. Često mislimo da će nam na poslu biti grozno, dosadno, stresno, da ćemo raditi prekovremeno. Takav način razmišljanja je upravo i razlog zašto se ovaj problem javlja. Nemojte razmišljati kako će vam biti na budućem poslu, to jednostavno nema smisla. Svaka tvrtka ima različitu atmosferu, svaka ima svoje prednosti i mane. Pokušajte, pronađite bilo kakav posao, i vidjet ćete da su vaše pretpostavke uglavnom neistinite. Ako se i pokaže da vam je na poslu užasno, uvijek možete dati otkaz. Bolje naći posao pa dati otkaz, nego čekati da vam se dogodi savršeni posao sam od sebe.
Neodlučnost- ako ne znate čime bi se bavili, nemate izraženu motivaciju za neki posao, ne možete se nigdje vidjeti, teško ćete prionuti u kvalitetno traženje posla. U ovom slučaju morate se pomiriti s time da ćete neke kompromise morati napraviti. Zaboravite na to da ćete nekim čudom jednog dana shvatiti što je vaša velika strast. Umjesto čekanja čuda, predlažem vam da analizirate 4 stvari:
– u čemu ste dobri
– što vam je zanimljivo,
– koju školu/fakultet imate
– koje su granice preko kojih ne želite prijeći
Kada vidite koje se stvari preklapaju, to je smjer u kojem najvjerojatnije trebate ići.
DO OVOG TRENUTKA TREBATE ODLUČITI U KOJIM PODRUČJIMA ĆETE TRAŽITI POSAO!
Plan traženja posla
Sljedeći korak u traženju posla nije pretjerano težak. Sada trebate naći tvrtke koje vam mogu ponuditi posao kojim se želite baviti. Za traženje posla preko oglasa svi znate, pa o tome neću puno pričati. Stvar je vrlo jednostavna, pregledavajući web stranice (i druge izvore) specijalizirane za takve oglase nalazite ponude poslodavaca, zatim im šaljete svoj CV i molbu, te se nadate da ćete dobiti barem nekakav odgovor.
Po meni, ovo je najneefikasniji način traženja posla, konkurencija je velika, očekivanja od kandidata na razgovoru za posao su često pretjerana(osoba koja je završila fakultet i traži posao mora dati odgovor gdje se vidi za 10 godina, a ako kaže da nezna, to je katastrofa u očima ispitivača koji iz toga izvlači niz često neistinitih zaključaka) i puno stvari ovisi o sreći (da ne spominjemo koliku ulogu imaju veze kod ovakvih natjecanja za posao… smanjuju vam šansu za minimalno 50%). Surfajte internetom, šetajte gradom i gledajte, pričajte s prijateljima i rodbinom, skupite što više informacija i napravite listu tvrtki u kojima želite raditi. Tu listu redovito nadopunjujte.
AKCIJA!
Moja priča
Kad sam ja tražio posao, počeo sam kao i drugi, šaljući molbe e-mailom tvrtkama koje su davale oglase. Ubrzo sam vidio da to baš i nije pretjerano korisno, jer je oglasa jednostavno premalo, a konkurencija je golema. Pa sam počeo slati i otvorene molbe za posao… mislim da na ovaj način imate šanse naći posao jedino sa izvrsnim životopisom, ili velikom srećom. Ja nikad nisam dobio nikakav odgovor na osnovu otvorene molbe.
Iduća taktika mi je bila da zovem tvrtke i telefonski im se ponudim. Ovo je dosta korisno, jer dobivamo povratnu informaciju, što nam pomaže da usavršimo svoje tehnike traženja posla. Međutim, ubrzo sam shvatio najbolji način…
Kao što su nas u školi učili da se najlošije pamti čitanjem, bolje gledanjem slika, još bolje slušanjem, a najbolje direktnim kontaktom (gledanjem, radom…), tako sam i ja zaključio kako moram nastaviti potragu. Obukao sam svoju najbolju košulju, najelegantnije hlače, uzeo fascikl, natrpao ga životopisima i krenuo u pohod!
Osobni odlazak
Odlaskom u tvrtke i direktnim kontaktom sa njezinim zaposlenicima sebi stvarate najveću šansu za dobivanjem posla. Međutim, nije dovoljno samo doći i ostaviti životopis. Time ćete postići jako slab efekt. Potrebno je ostaviti nešto zbog čega će vas osoba s kojom ste pričali zapamtiti. Kako ćete to postići? Cilj je da poslodavca dovoljno dugo zapričate da počne pokazivati interes, što duže to bolje. To možete postići pomoću sljedećih stvari:
Životopis – to je prvi dokument koji ćete dati osobi s kojom razgovarate. Stavite svoje kontakt podatke na 1. stranicu, tako da ih mogu odmah vidjeti. Osim toga, probajte još štogod istaknuti na toj prvoj stranici što će privući pozornost, jer je to stranica koju će većina pogledati prilikom vašeg „nastupa“. Osim toga, probajte napraviti još dokumenata poput: molbe (ne mora biti kompleksna, par rečenica o tome kako ste motivirani za rad), preslika diplome, ostalo (ako imate još kakave certifikate, itd.) Što imate više papira, to ćete se duže moći prezentirati.
Priča – ovo je definitivno najbolji način za ostavljanje dojma. Ako uspijete pokrenuti neku temu, ne mora biti vezana uz posao, to je već pola uspjeha. Razbili ste led, prešli ste na osobniju razinu i osoba vas više neće gledati kao potpunog stranca. Pokušajte sudjelovati u razgovoru, pokazujući im da ste normalna osoba (na ovaj način ćete imati priliku ostaviti dobar dojam na poslodavca).
Pitanja – ako ne uspijete pokrenuti nikakvu temu za razgovor, uvijek barem možete objasniti poslodavcu vašu situaciju i pitati ga za savjet. Recite kako stvarno želite raditi, ali ne znate gdje tražiti priliku, pitajte ih da li vam mogu preporučiti neku drugu tvrtku. Potrudite se da vaš govor bude iskren, a ne kao da ste ga smišljali dan prije, pustite dio svojih frustracija, neka ih i osoba s kojom pričate osjeti.
Kraj – zahvalite se poslodavcu na njegovom vremenu i izrazite želju da ih nazovete u dogledno vrijeme (ovisno o tome što ste postigli razgovorom) da provjerite situaciju, te ih zatražite vizitku s kontakt podacima.
Faza nakon razgovora – sada vas poslodavac osobno zna i nemojte dopustiti da vas zaboravi. Ovisno o tome kako je razgovor prošao, kontaktirajte poslodavca jednom mjesečno ili svakih par mjeseci, te provjerite da li ima novosti. Ovo je faza u kojoj ćete najčešće dobiti ponudu (ja sam dobio poziv za intervju nakon što sam poslodavca nazvao dva mjeseca za redom).
I zapamtite još jedan savjet :
Nikada nemojte otići bez ičega od poslodavca, nudite mu se dok vam ne ponudi nešto, pa makar to bio samo savjet kako da nastavite dalje tražiti. Upornost igra veliku ulogu i često može prevagnuti između odluke poslodavca da vas zaposli ili ne. Naravno, nikad ne pretjerujte i imajte granice.
Vjerovali ili ne, većina ljudi će vam htjeti pomoći, a vi ćete nakon nekoliko razgovora shvatiti da to nije nikakva strašna stvar, bit ćete sve uspješniji u svojoj prezentaciji i, ako ništa drugo ne upali, otiđite u toliko tvrtki da će jednostavno po zakonima vjerojatnosti biti nemoguće ne dobiti posao.
Izvor: www.dobrevijesti.info
