Dragi Svijete,
Moj sin danas polazi u školu. Jedno vrijeme će za njega sve biti neobično i novo. Željela bih da se ti prema njemu odnosiš nježno.
Vidiš, do sada je on bio glavni u kući. Bio je gazda u svom dvorištu. Ja sam uvijek bila tu da vidam njegove rane i da ga utješim. Ali sada – stvari će se promijeniti.
Ovoga jutra, on će sići niz stepenice i mahnuti mi rukom. Krenut će u veliku avanturu u kojoj će vjerovatno biti i ratova i tragedije i tuge.
Da bi živio u svijetu u kome mora živjeti, bit će potrebna vjera, ljubav i hrabrost.
Zato, Svijete, željela bih da ga nekako uzmeš za tu njegovu mladu ruku i da ga naučiš stvarima koje će morati znati. Uči ga – ali nježno ako možeš. Nauči ga da na svakog nitkova dolazi po jedan heroj; da na svakog političara dolazi po jedan vođa koji se istinski posvetio svom poslu; da na svakog neprijatelja dolazi po jedan prijatelj. Nauči ga čudesnim stvarima koje pružaju knjige.
Daj mu da na miru razmišlja o vječitoj tajni ptica na nebu, pčela na suncu i cvijeće na zelenom brežuljku. Nauči ga da je mnogo časnije da doživi neuspjeh nego da vara.
Nauči ga da vjeruje u vlastite ideje čak i kad mu svi drugi kažu da nisu valjane. Nauči ga da svoje mišiće i svoj mozak proda što je moguće skuplje ali da nikada ne stavlja cijenu na svoje srce i dušu.
Nauči ga da zatvori uši pred gomilom koja urla ali da stoji uspravno i da se bori ako misli da je u pravu.
Uči ga nježno, Svijete, ali nemoj ga razmaziti, zato što se dobar čelik kuje samo u vatri.
Ovo je veliki zahtjev, Svijete, ali vidi šta možeš da učiniš. On je tako drag mali čovjek.
Izvor: mudremisli.com
