Na jednom sveučilišta profesor gospodarstva je svojim učenicima dao test. Test se sastojao od nekoliko nizova pitanja, od kojih je svaki bio podjeljenj na tri kategorije pitanja. Prva kategorija u svakom nizu bila je najteža i vrijedila je 50 bodova. Druga kategorija nije bila toliko teška i vrijedila je 40 bodova. Treća je kategorija bila najlakša i vrijedila je samo 30 bodova.
Kada su studenti završili s testom i predali svoje radove, oni koji su odabrali najteža pitanja ocijenjeni su peticom. Studenti koji su odabrali pitanja vrijedna 40 bodova dobili su četvorke, a studenti koji su odabrali najlakša pitanja dobili su trojke. Točnost njihova odgovora nije imala nikakvu ulogu kod ocjenjivanja. Učenici su opravdano bili zbunjeni i upitali su profesora kako je ocijenivao testove. Profesor se naslonio i uz osmijeh objasnio: “Nisam ocijenjivao vaše znanje. Ocijenjivao sam vaše ciljeve.”
