Uvijek sam se čudio lakoći sa kojom praštamo sebi i zaboravljamo svoje loše postupke, sve od sitnih grešaka prema drugim ljudima do velikih i ružnih nezahvalnosti i nevjere ili do sebične ravnodušnosti prema svemu što se događa oko nas.
Svi mi u tom griješimo, netko manje, netko više, a neki su tu sposobnost razvili u sebi do te mjere da izgleda kao da imaju već unaprijed spremljenu indulgenciju za svaki svoj grešan postupak prema bližnjem.
I ta naša spremnost i vještina da za takve svoje greške i prijestupe olako nalazimo izvinjenje ili čak opravdanje, mogu dobro da posluže kao mjera opće ljudske vrijednosti svakog od nas.
Ivo Andrić