Psiholog i psihoterapeut iz Bochuma prof. dr. Rainer Sachse u knjizi »Kako sistematski uništavamo svoj život« upozorava da mnogi ljudi vjeruju da mogu u životu odgovornost za svoje ponašanje odbaciti a kontrolu nad njim zadržati. Pod kontrolom nad svojim životom taj autor podrazumijeva, da ljudi sami donose odluke, razvijaju planove i ciljeve, odlučuju što su i što žele biti, što moraju raditi, kako žele živjeti, to ostvarivati i na tome raditi. Preuzimanjem odgovornosti čovjek dobiva slobodu koja se ne može postići bez odgovornosti. On zaključuje da bez preuzimanja odgovornosti nema kontrole, a bez kontrole nema odgovornosti.
Sam čovjek mora misliti, djelovati, odlučivati i snositi posljedice. Odgovornost znači da se osjeća dorastao za svoj život, djelovanje i odlučivanje, da je sam autor djelovanja i postizavanja uspjeha, ali i poraza za koji ne smije optuživati druge. To važi i za čovjekov nerad kao i negativne posljedice koje nastaju tim djelovanjem.
Čovjek ne smije izbjegavati te spoznaje. Sam je onaj koji djeluje ili ne djeluje, koji donosi ili ne donosi odluke i uzrok je posljedica koje iz toga proizlaze. Sam mora ulagati napor, donositi odluke, rješavati probleme, nositi se sa neuspjesima, svladavati poraze, promatrati sebe kao uzrok i izvor djelovanja. Ako odbacuje odgovornost, ne ulaže napore da prevlada neuspjehe, krivo djelovanje ne pripisuje sebi i ne može ništa promijeniti kod sebe i u svom djelovanju. Ako preuzme odgovornost, tada preuzima brigu za sebe, svjestan je da je inicijator svog djelovanja i da mora sebi pripisati posljedice djelovanja, odlučivati za sebe i sebi pripisivati neuspjehe i poraze.
Ako se čovjek ne odluči mijenjati život i ponašanje, tada se je odlučio da sve ostaje kako jest. I neodlučivanje ima svoje posljedice i čovjek se implicitno odlučuje za te posljedice. Ne može se izbjeći odlučivanje: posljedice pripadaju čovjeku i kada se odluči i kada se ne odluči. Činjenicu da u svakom slučaju posljedice pripadaju čovjeku, on može negirati ili ignorirati, ali onda iskrivljuje stvarnost.
Čitajući ove retke u spomenutoj knjizi, moje su misli spontano završile u našoj društvenoj stvarnosti, krizi, beznađu i lutanju, ali i u našoj svakidašnjici kod kuće, na poslu i u društvu. Nitko ne želi prihvatiti odgovornost za svoje odluke, svi pripisujemo drugima razloge za naše neuspjehe, izbjegavamo razgovor o problemima i preusmjeravamo ga na analizu ponašanja ne sebe i svojega nego drugih oko nas i njihova ponašanja, i koje pretvaramo u krivce za ono što sami radimo i za posljedice koje su rezultat i naših, a ne samo njihovih odluka, propusta djelovanja i ponašanja.
Dr. Pavao Brajša
