U nekom malom selu živio je čovjek koji je veoma volio da ogovara svoje bližnje. Uvijek je o njima nešto smišljao, ili bi virio kroz prozor u njihove kuće, te bi poslje prepričavao šta je vidio.
Ali jednoga dana njemu se smuči ta navika, i pomisli:
“Vrijeme je da se ostavim ogovaranja. Vrijeme je da se popravim!
Otišao je kod rabina.
“Učitelju”, reče taj ogovarač, “kajem se zbog glasina, koje sam širio o svojim susjedima. Kaži mi, molim te, šta da učinim da bih sve te glasine poništio.”
Rabin se malo zamisli, pa mu reče:
“Reći ću ti što moraš učiniti da bi okajao svoj grijeh. Ali moraš me doista poslušati. I, razumiješ li, ne smiješ postavljati nikakva pitanja!”
“Obećavam, rabine. Učinit ću kako mi kažeš, i neću postavljati nikakva pitanja.”
“Onda dobro. Pođi sada na tržnicu i kupi jedno pile. Donesi ga k meni što budeš brže mogao. Ali, pazi, moraš ga tako očerupati, da na njemu ne ostane ni perce.”
Čovjek nije mogao da shvati šta će rabinu pile, ali nije zucnuo ni riječ, već je požurio na tržnicu, kupio pile, i trkom stigao rabinovoj kući, čupajući usput perje. Sav zadihan i izbezumljen stigao je do rabinove kuće s piletom, na kome se nije moglo videti ni najmanje perce.
Čovek je rabinu pružio očišćeno pile. Rabin je pomno razgledao pticu, a zatim se obratio čovjeku s čudnim zahtjevom:
“Sada mi donesi svo ono perje koje si putem počupao.”
“Kako?”, zaprepasti se čovjek. “Kako da ti donesem perje, koje je vjetar već odnio na sve strane?!”
“Upravo tako”, odvrati rabin. “Vidiš li, isto se događa i s ogovaranjem. Jedna glasina poleti na sve strane, i kako je onda povratiti? Stoga će biti bolje da više ne širiš nikakve glasine, jer jednom izgovorene, one se više ne mogu ni zaustaviti, ni povratiti. A sada kreni od vrata do vrata, i moli svoje susjede da ti oproste.”
izraelska priča
