»Dobre vijesti – o njima nikad čuli« – kažu mediji. Oni govore: »Loše vijesti se dobro prodaju.« Zato nam se svakoga dana istovari golema porcija katastrofa, nesrećâ i nasilja: potresa, padova zrakoplova, nevolja izbjeglica, pljački, terora, silovanja. Mnogi ljudi misle: Nikada u svijetu nije bilo toliko mračno, ali ja tu ne mogu ništa, ne mogu ništa učiniti da to spriječim. Širi se raspoloženje bespomoćne rezignacije i depresije.
Mediji snose veliku odgovornost. Nije onečišćena samo voda, nije okužen samo zrak, otrovana zemlja – onečišćeno je i javno mnijenje. Sigurno, dužnost je informirati, pa i o negativnome. Ne želimo vijesti koje se jednostrano dodvoravaju jednomu sustavu, jednoj stranci, jednoj struji, koje se klanjaju svakome moćniku i od crnoga stvaraju bijelo. Ali, postoji pravo i na informaciju o pozitivnome. Ono što je bijelo ne smije se ocrnjivati, a što je crno činiti još crnjim nego što jest.
Gledati dobro, govoriti o dobrome! Teška zadaća, jer dobro se događa u skrovitosti i izbjegava reflektore. Težak zadatak, jer ima dostatno reportera s tamnim naočalama koji kopaju tako dugo dok konačno, s pravom ili ne, pobjednički ne izvuku nešto negativno. Teška zadaća, jer loše se vijesti bolje prodaju. Mnogi ljudi potajno uživaju u groznim senzacijama.
Nemojmo biti kao oni koji pilje uz rub ceste kad se dogodi prometna nesreća. Ne pomažu, samo pilje. Nismo li možda svake večeri uz TV-kanale kao ta zjakala? Dopuštamo li da nam se pokvare oči za dobro u svijetu i u našemu životu? Za nespektakularnu dobrotu koju možemo i moramo činiti?
Dobro je tu. Najčešće premaleno, skriveno, lako ga je previdjeti. Sitno pšenično zrno. Ali u njemu se krije čudesna životna snaga. Tako se i u svakome čovjeku nalazi klica velikoga obećanja. Potrebne su nam obrambene snage protiv smeća koje mediji unose u naše stanove: ne gutati sve što stave pred nas! Otkriti dobro koje je tu u svijetu, koje se nalazi u svakome čovjeku, čak i u nama samima.
Phil Bosmans
