U ratu smo s terorizmom, s rasizmom, s mitom,
u ratu smo s korupcijom, birokracijom, demokracijom,
fašizmom, nacizmom, kapitalizmom, materijalizmom,
sa sobom, drugima, s Bogom…
Hodamo krivim stazama želeći ono što mislimo da je pravilno,
Molimo samo kada nešto trebamo,
“Molimo” ono što smatramo da nam je Bog dužan dati,
Posjećujemo crkve na Uskrs,
Kupujemo novu odjeću, nove aute, nezasitnih smo apetita…
Ne zaustavljamo se na ulici,
Ne pitamo se Tko je moj bližnji? Što mogu za njega učiniti?
Jer ja sam najvažniji
Važno je imati, a ne biti
Sve se mora definirati i formulirati
Gledam ljude – žure, trče
Stalno gledaju na sat
Govore kako nemaju vremena
Ne vide…
Ne vide cvijeće koje svaki dan otvori svoje latice,
Ne čuju pjesmu ptica koje neumorno pjevaju,
Ne osjećaju toplinu sunčanih zraka na licu,
Ne dohvaćaju sve ono što se samo zagrljajem može izreći,
Ne razumiju sve ono što tišina govori,
Ne shvaćaju koliko darova primaju svaki dan…
Imaju oči, a ne vide; i uši, a ne čuju…
