Proljeće i Oblačić pošli su natrag u šumu.
Jutros su cvjetovi umiveni rosom zamamno mirisali. Izvukli su uspavane kukce, radišne mrave, bumbare, leptire i pčelice. Njihovo zujanje zvučalo je kao najljepša glazba.
– Ovo je nešto najljepše što sam doživjela!- ushićeno reče mlada vila Proljeće.
– I ti si zaslužna za tu bajku u prirodi – veselo će Oblačić.
– Danas ćemo još uljepšavati. Od velike si mi pomoći – pohvali ga Proljeće.
Oblačić je blistao od sreće. Ova čarobnica želi njegovo društvo! Znao je da nije od velike pomoći jer je svu ovu ljepotu stvorilo Proljeće. Ipak, drago mu je što se nije uzoholilo. Veseli i dobre volje nastavili su posao.
Priroda je postala živahna i raspjevana.
– Ovo je čudo – ploveći iznad rascvjetalog drveća uzvikne Oblačić.
Promatrali su grančice i bili su zadovoljni. U krošnjama je šumio vjetar. Ptice su gradile gnijezda. Iz grmova su uplašeno virili zečići. Sve je bilo u pokretu.
– Za danas je dosta posla i uzbuđenja. Pođimo na odmor – predloži Proljeće.
– Idemo do naše bakice. Tamo ćemo se odmoriti – prihvati Oblačić jer je i on bio umoran.
Baka je upravo ulazila u kući i u ruci je nosila grančice masline.
– Sutra je nedjelja. Odmorit ćemo se i pokušati što više saznati o Uskrsu – zijevajući reče Oblačić, svojim bijelim velom zagrli Proljeće i utone u san.
Nedjelja je. Baka je rano ustala. Proljeće i Oblačić ugledaju bakicu kako odlazi stazom noseći grančice.
– Pođimo za njom – predloži Oblačić i uhvati vilu Proljeće za pregačicu da brže idu.
Pratili su baku do mjesta gdje se okupilo dosta ljudi. Saznali su da je to crkva. Svi su ljudi u rukama držali grančice i veselo razgovarali.
– Gle, ulaze u crkvu! Tako bih volio vidjeti što se u crkvi događa – reče Oblačić i proviri u crkvu.
Bio je ushićen, svirala je lijepa glazba, svi su pjevali i lica su im bila smirena.
Podigli su grančice na blagoslov. Čuo je što je Uskrs. Bilo mu je žao Isusa. Saznao je što je uskrsnuće i žrtva. I što znači bezgranično ljubiti druge. Isus je ljubio ljude i životje, na križu, dao za njh. To je najveća ljubav. Na Uskrs počinje novi život jer je Isus uskrsnuo od mrtvih.
Oblačić je pričao i pričao o Uskrsu. Vila Proljeće nije baš sve razmjela, ali je shvatila da je Isusova ljubav prema ljudima bila velika do neba i više.
– Tako sam sretna što su svi ovi blagdani u moje vrijeme. Moram dati sve od sebe da doprinesem veličanju Isusova uskrsnuća i ljubavi – reče vila Proljeće.
– Rado ću ti pomoći. Uljepšat ćemo prirodu, darovati joj svečano ruho kako bi tako lijepo odjevena dočekala Uskrs- reče Oblačić.
– Znaš Oblačiću, ti si mi pomogao da budem bolja- svečanim glasom reče Proljeće.
– Ja? O čemu pričaš? – zbunjeno će Oblačić.
– Ljepota je u darivanju cvijeća bakici i djevojčicama .Ljepota je u ljubavi, a ti si me naučio kako se daruju cvjetovi ljubavi – reče Proljeće.
– A Isus?- upita Oblačić.
– Mislim da je On želio naš susret da bih ja postala pažljivija prema drugima. Priznajem, bila sam malo sebična – posramljeno reče Proljeće.
Oblačić je nježno zagrlio svoju prijateljicu. Prvi put je mali brbljavac ostao bez riječi.
Od tada su cvjetovi i njihovo darivanje znak ljubavi i prijateljstva.
Svakog ožujka vila Proljeće obiđe prirodu i daruje nam ljepotu začinjenu zrncima ljubavi.
Kraj
Jadranka Bralić
