Rad na sebi je dobivanje realnijeg uvida u sebe i svoje ponašanje, prihvaćanje sebe kakvi jesmo, bolje iskorištavanje sebe i svog ponašanja, slobodno i dozirano otkrivanje sebe drugima.
Održavani radimo na sebi, održavamo sebe, rado s drugima razgovaramo o sebi, interesira nas što drugi na nama vide i kako nas doživljavaju. Spremni smo davati informacije o sebi, kritični smo prema svom ponašanju i svjesni većeg djela našeg ponašanja.
Rad na sebi je prepoznavanje sebe aktivnim slušanjem u kontaktima s drugima, što nam omogućuje pretvaranje u sebi nepoznato u sebi poznato.
Lao-Ce je rekao: »Tko druge pozna, taj je pametan; a tko sebe pozna, taj je mudar. Tko drugima vlada, taj je jak; a tko sobom vlada, taj je stvarno moćan.«
John Gardner je napisao: »Ljudi su umjetnici u bježanju od sebe samih. U stanju su pronaći toliko posla, svoj život opskrbiti s toliko sporednih stvari, svoje glave napuniti s toliko znanja, upoznati toliko mnogo ljudi i toliko toga postići da im više uopće ne ostane vremena za otkrivanje nepoznatog i čudesnog svijeta u sebi. Kada dođemo do polovice našeg života, svi smo mi već eksperti u bježanju od sebe samih.«
Anonimni alkoholičari na početku svog sastanka mole: »Bože, daj mi strpljivost prihvatiti ono što ne mogu promijeniti, snagu da promijenim ono što mogu promijeniti, te mudrost razlikovati između jednog i drugog!«
Nismo rođeni gotovi. Stalno moramo usavršavati sebe i proširivati svoje znanje. Balthasar Gracian je napisao da je početak poboljšavanja sebe upoznavanje samoga sebe. Treba mijenjati sebe ne druge, jer je, kako sam negdje pročitao, lakše noge zaštiti papučama nego cijelu zemlju pokriti tepihom.
Kriva procjena vlastitih sposobnosti je jako skupa. Skloni smo iluzionističkom samoprecjenjivanju. Ljudi s realnom samoprocjenom spremni su priznati svoja neznanja i pogreške: oni pravilno ocjenjuju svoja djelovanja, kako dobra tako i zla, i brinu se za adekvatna priznanja« (Peters). Psihološke teorije ne mogu nam kazati tko smo, nego samo pokazati pristup našem unutarnjem svijetu kako bismo bili u stanju ostatak dokučiti sami, napisao je Peters.
Jedini put upoznavanja samoga sebe jesu oči drugih. Druge pokraj sebe trebamo ne samo da bi bili ono što jesmo, nego i da bi upoznali sami sebe (Cooley).
Vlastita procjena sebe uvijek je nešto viša nego procjena nas od strane drugih: često je ta razlika prevelika. Samospoznaja nije površno upoznavanje interesantnih stvari o sebi. To je proces razvoja našeg »ja« (Peters).
Pavao Brajša
