Što bi roditeljima savjetovali poznati filozofi i mislioci?
1. Pokušajte dijete voljeti čitavo i kakvo jeste. Mnogi roditelji teško prihvaćaju bolest djeteta i mijenjaju stav prema njemu, više ga ne vole na isti način. Bitno je i dalje prihvaćati svoje dijete, makar je bolesno. Ako me netko ljubi zbog moje pameti, ljubi li moje ja? Ne, jer mogu izgubiti sve odlike, a da svoje ja ne izgubim.
2. Nemojte svojim razgovorom odbijati dijete od sebe. Ima više vrsti dosadnih ljudi. Konverzacija jednih je tako dosadna, da se iz nje ne može ništa dobiti. Drugi su toliko spori, da uništavaju svaku temu. Treći nas vuku u prazno. Djeci su potrebni naši osjećaji a ne samo riječi. Treba im govoriti iz srca i duše a ne samo iz pameti. Ona nas žele čitave: mozgom, srcem i dušom. Djecu treba i pohvaljivati, ohrabrivati i bodriti.
3. Darujte djetetu pažnju, uho i ljubav. Djetetu ne trebaju fraze i birani izrazi, neprirodni pokreti i otmjeno držanje, nego slobodan i ugodan razgovor. Kad ste pitali svoje dijete, je li zadovoljno vašim razgovorom s njim? Koliko vodimo računa o tome kako se dijete osjeća u našem društvu? Prestanimo neprestano podučavati djecu. Pokušajmo i mi od njih učiti. Najveće stvari treba kazivati jednostavno. Često je djetetu potrebna i dostatna sama roditeljska prisutnost – jednostavno biti uz dijete u šutnji.
4. Ne smatrajte djecu slijepom i glupom. Djeca nemaju ni prošlosti ni budućnosti i uživaju u sadašnjosti. Djeca imaju maštu i pamćenje i ona to divno koriste u svojim sitnim igrama. Djeca nas promatraju i doživljavaju. Imaju veoma osjetljiv radar za naše slabosti i loše strane. To im ne možemo sakriti. Djeca točno znaju što su zaslužila i kažnjavamo li ih pravedno ili nepravedno.
5. Ne postavljajte uvjete svojoj ljubavi prema djetetu. Djeca ne služe popunjavanju roditeljskih praznina i ne bi smjela biti vezivo za održavanje lošeg braka. Nastojimo sakriti svoje slabosti pred djecom. Svakome, koga se prisili da više bezuvjetno ne voli, oduzima se korijen njegove snage. Mi smo ono što djeca stvarno o nama misle, a što nam nikad ne kažu. Cilj odgoja je oslobađanje, a ne vezivanje djeteta.
Pavao Brajša
