Jedan veoma bogati čovjek i njegov sin imali su veliku strast prema slikarstvu. Imali su mnogo toga u svojoj kolekciji, od Picassa do Rafaela. Bili su jedno u svom zajedničkom divljenju prema velikim umjetničkim djelima. Tužne li sudbine, njegov sin je otišao u rat. Bio je jako hrabar, ali pogiba u borbi spašavajući svog suborca.
Nakon primitka takve vijesti, oca je shrvala tuga. Mjesec dana poslije netko je pokucao na njegova vrata. Bio je to jedan mladić koji je, držeći u rukama veliko platno, stao ravno ispred oca te rekao: “Gospodine, vi me ne poznajete, ja sam vojnik za kojeg je vaš sin dao život. Spasio je mnoge živote toga dana, ali dok je mene zaklanjao na sigurno mjesto, metak ga je pogodio u prsa, umro je istog trenutka. Mnogo je pričao o vama i vašoj ljubavi prema slikarstvu.” Mladić je ispružio ruku da preda platno: “Znam da nije mnogo i da nisam neki umjetnik, ali znam da bi se vaš sin radovao kada biste ovo primili. Otac je primio platno. Bio je to portret njegova sina kojeg je naslikao mladi vojnik. S mnogo je divljenja razgledao kako je vojnik zabilježio osobnost njegova sina na slici. Oca je tako privukao izraz sinovljevih očiju da mu se oči napuniše suzama. Zahvalio se mladom vojniku nudeći mu da plati sliku na što mladić nije htio pristati. Otac je platno stavio iznad svojih umjetničkih djela i, kad god bi netko posjetio njegov dom, on je pokazivao portret svoga sina.
Nekoliko mjeseci kasnije čovjek je umro i objavljena je dražba svih njegovih umjetničkih djela. Aukcionar je označio početak dražbe:
„Započinjem dražbu portretom “Sin”. Tko daje prvu ponudu?”
Velika tišina. Odjednom netko povikne iz dubine dvorane: “Želimo veličanstvene slike. Zaboravite tu!”
Aukcionar uporno: “Nudi li netko nešto za ovu sliku? 250 kn? 500 kn?”
Opet drugi glas: “Nismo došli zbog te slike, nego zbog Van Gogha, Picassa…”
Aukcionar nastavija: “Tko želi Sina?” Napokon jedan glas: “Ja dajem 25 kuna za ovu sliku.” Bio je to stari obiteljski vrtlar. Taj čovjek je bio siromašan i to je bio jedini novac koji je mogao ponuditi.
Imamo 25 kuna! Tko daje 50“ Ljudi su postali uznemireni, nitko nije htio sliku Sina. Tada aukcionar udari čekićem:
“Prodano za 25 kuna!”
“Krenimo sada s kolekcijom!” viknu netko. Aukcionar odloži čekit i reče: “Dame i gospodo, veoma mi je žao, ali dražba je privedena kraju. U oporuci starog vlasnika bila je uglavljena jedna tajna koja se nije trebala obznaniti sve do ovog trenutka. Samo je slika Sin trebala biti stavljena na dražbu. Onaj koji je kupi postaje nasljednikom sve imovine, uključujući i veličanstvene slike!“ Čovjeku koji je kupio portret ostaje sve!
