Za Wilhelma Schmida sreća je glavno pitanje filozofije životnog umijeća. Pojam sreće mora svaki pojedinac za sebe definirati. Nema opće obvezujuće definicije sreće. Sreća nije određena izoliranim pojedincem, nego njegovom cjelokupnom životnom povezanošću s drugima.
Sreća zadovoljstva je sreća dobrog osjećanja, ugoda, užitak, dobro osjećanje na tjelesnoj i duševnoj razini, dobro raspoloženje, maksimum užitka i minimum bola, umijeće imati sreću, briga za povoljne i ugodne životne okolnosti.
Sreću tražiti samo u užitku siguran je put u nesreću, jer užitak ne traje. On je lijepi moment, fantastično iskustvo, ali je kratkotrajan i to pripada njegovoj biti. Bol je nužni poticaj za razmišljanje o životu. Život se sastoji iz dizanja i padanja, ali mi vrednujemo samo dizanja, visove.
Sreća punine nije ispunjavanje svega što si čovjek želi i može izabrati, naučiti. Sreća nije samo ugodno, užitak i pozitivno, nego i neugodno, bolno i negativno. Oscilacija između oba pola, zajednička vrijednost svih iskustava između suprotnosti i protuslovlja, duboki utisak da se stvarno živi i da se osjeća život. Sreću oslabljuje jednostranost iskustva, većinom na strani ugodnog. Sveobuhvatnija je i trajnija nego slučajna sreća i sreća zadovoljstva, neovisna o čistom slučaju i momentalnom osjećaju. Sreća je ravnoteža polariteta u cjelini života, niti samo uspjeh a niti neuspjeh, ne samo užitak niti bol. Ne obuhvaća samo osjećaj sreće nego i nesreće.
Sreća u širem smislu riječi moguća je samo uključivanjem svih polariteta. Nije ništa posebno i ništa spektakularno i ne traži svaki dan puninu. Njena punina nije kvantitativna, njena kvaliteta je obilježena intenzitetom iskustva, zahtijeva i iskustvo praznine. Može se iskusiti u sjećanju, s pogledom iz distance s kojim se vidi cjelina života, sa svim svojim svijetlim i tamnim stranama, koje čine bogatstvo ispunjenog života između rođenja i smrti.
Od filozofa Schmida može s mnogo naučiti o sreći kao životnom umijeću. Ona se ne dobiva badava, ona ne pada s neba. Ne možemo ju niti izravno svojim djelovanjem ostvariti. Možemo samo stvarati i održavati uvjete u kojima se može događati. Ona ne ovisi o onome što imamo nego o onome što stvarno jesmo. U pozadini je stav i naše razmišljanje o njoj. Ona je životno umijeće našeg razmišljanja, uvjerenja, stavova i pogleda na sebe i sve oko nas. Biti sretan znači prepoznati sreću u sebi i oko sebe. Ona ne dolazi samo iz onoga oko nas nego i onoga iznad nas. Ona ima i svoju transcendentnu pozadinu. Ona ne ovisi o tome što imamo, nego kako s tim postupamo. Moramo naučiti biti sretni i kada smo nesretni!
Pavao Brajša
