Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!
Čovjek koji ne voli nije sposoban osjetiti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije.
Rana koja se krije, sporo i teško zarasta.
Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti.
Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreća.
Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.
Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati.
Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!
Dugi su i zamršeni računi i obračuni između onih koji imaju i ne daju i onih koji nemaju ništa do svojih potreba.
I vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvaćanjima i sklonostima.
Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.
Ima u nekim ljudima bezrazložnih mržnji i zavisti, koje su veće i jače od svega što drugi ljudi mogu stvoriti i iizmisliti.
Imati veliku snagu, fizičku ili moralnu, a ne zloupotrijebiti je bar ponekad, teško je, gotovo nemoguće.
Tko čini dobro, od njega se jos više dobra očekuje.
Tko je duga vijeka, taj nadživi sve, pa i svoje zasluge.
Ljepša duša dublje jeca.
Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja.
Ljudi često cijelog vijeka vuku za sobom obzire, kao lance, a na kraju vide koliko su nedostojni i nepotpuni.
Ljudi koji sami ne rade i ne poduzimaju ništa u životu, lako gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu.
Ljudi male pameti rijetko se boje da ne budu dosadni.
Ljudi vole razgovore o padu i poniženju onih koji se suviše visoko uzdignu i polete.
Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi.
Mladost je sretno doba u kome čovjek počinje vjerovati u sebe, a još nije prestao vjerovati drugima.
Mnogi postignu ono što su htjeli, a izgube sebe.
Možda je u početku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su darežljivi, čak i dobri.
Nisu svi ljudi tako hrđavi i kao što to hrđav čovjek misli.
Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i sretno proživljena nesreća.
Ništa nas ne može tako prevariti kao naše rođeno osjećanje smirenosti i prijatnog zadovoljstva tijekom stvari.
Od svog porijekla i djetinjstva ne može se lako pobijeći.
Oko ljepote su uvijek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi.
Onaj koji ne iznosi nježni cvijet svoje duše na vjetrove iskušenja, pa makar ga i cijela spasio i prenio do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao.
Ono što je najljepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi na kojoj je sve lijepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izraza. Mnogo šta što je zlo u nama izčezava, a ono što je dobro ustostručuje se
Primitivni i ograničeni ljudi imaju razvijenu sposobnost nadanja. Kod umnih i darovitih ljudi ta moć je, čini mi se, manja.
Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono čega se najviše boje.
Smrt ne čeka nitko odveć dugo.
Svi mi umiremo jednom, a veliki ljudi po dva puta: jednom kada ih nestane sa zemlje, a drugi put kada propadne njihova zadužbina
Svi pravi životi su lijepi i teški.
Tijek događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas.
U zemlji mržnje najviše mrze onoga tko ne umije mrziti.
Vrijednost ljepote je u beskrajnoj raznolikosti vidova u kojima nam se javlja. U tome je i njena oplemenjujuća snaga i njena najveća draž.
Za one koji su nošeni mladošću i gonjeni željom, i dužina očekivanja i gorčina neizvjesnosti samo su sastavni dio velike slasti koju ljubav svakome obećava.
Zarazna je i razorna moć laži.
Zašto je od svih stvorova samo čovjeku dano da može zamrziti svoj život?
Zvjezdanog neba i ljudskog srca nikad se čovjek neće moći nagledati.
Žena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga svijeta.
Životna snaga jednog čovjeka mjeri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću zaboravljanja.
