Prema Peteru Lausteru, njemačkom psihologu, i njegovoj knjizi »Formula ljubavi: o pravom postupanju s emocijama i konfliktima« ljubav je najviše korišten, ali i najviše zloupotrebljavan pojam.
Ljubav nije prijateljstvo, društvo, zaštita, povjerenje, naklonost, vjernost, pouzdanost, zajednička budućnost, prekid samoće. Ljubav se mora uvijek nanovo događati, a u ponavljanju se povlači. Ljubav živi u momentu i ne trpi strateška razmišljanja. Mnogi poistovjećuju ljubav i odnos. Tvrde da odnos nastaje iz ljubavi, koja se u njemu razvija i dozrijeva. Očekuje se da ljubav prijeđe u trajni odnos (brak) i tamo razvije vjernost i povjerenje, osjećaj zaštite, pouzdanost, međusobnu naklonost i otvaranje, zadovoljstvo i mir, razumijevanje i približavanje, sigurnost i zaštitu.
Mora se shvatiti što nije ljubav da bi se shvatilo što ona jest. Mnoga partnerstva su zaključena pod etiketom ljubavi, s kojom nemaju veze. Kada se vidi krivo, jasnije postaje ono što je pravo.
Ljubav nije manipuliranje, mjerenje, vaganje, ekonomski isplativa zajednica, razmišljanje o koristi i gubitku u odnosu, dominiranje, vladanje, utjecanje. Ona nije činjenje partnera ovisnim o sebi uz pomoć novca, spolnih odnosa, moći, ona nije upotreba partnera, rješavanje svoje samoće pomoću njega, zadovoljavanje svojih spolnih potreba, želja za poklonima, ljubavnim pismima, cvijećem…
Ljubav nije traženje slušatelja, sugovornika, suborca, pomagača, »srodne duše«, bježanje iz roditeljskoga doma, predavanje i podvrgavanje sebe, sjećanje na lijepe zajedničke trenutke, pokazivanje s partnerom u društvu. Ona nije posjedovanje pouzdanoga prijatelja i odskočna daska u karijeri, traženje životnoga učitelja, postajanje centrom nečije pažnje, prilagođavanje partneru, odricanje svojih želja i planova.
Ljubav nije prešućivanje svoga mišljenja, laganje, govorenje partnerovim riječima, dijeljenje komplimenata iz taktičkih razloga, zaposjedanje partnera razumom i voljom. Ona nije činjenje partnera ovisnim o pohvalama i potvrđivanjima, uvlačenje partnera u svoj svijet fantazije, pretjerano veličanje partnera. Ona nije razvijanje straha od prekida odnosa kod partnera, potvrđivanje sebe prianjanjem uz partnerovo mišljenje, osjećanje živim samo uz partnera ili izgubljenim i izoliranim ako ga nema.
Prema tom njemačkom autoru, trajna ljubav je više od svega toga. Nju treba razviti i održavati. Nju treba nadograditi na ono što nazivamo zaljubljenost, s kojom se najčešće i ulazi u bračnu zajednicu.
Pavao Brajša
