Manje uživamo u onome što smo postigli nego u onome čemu se nadamo.
Nada je san budnog čovjeka.
Nada nije uvijek dobar vodič, ali je ipak prijatno biti u njenom društvu.
Čovjek se uvijek nada, čak i onda kad je izgubio svaku nadu.
Nada je preduslov koji uzimamo na svoju sreću.
Ljutnja je iznevjerena nada.
Ako nestane ovisnosti zasnovane na nadi, tada obično nestaje i poštovanja.
Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol.
Čovjek bi trebao sagraditi barku i ispuniti je nadama. Onda gledati kako mu nade plove po pučini.
Svaki put kada se čovjek bori za ideal, ili se trudi da poboljša sudbinu drugih, ili se bori protiv nepravde, on šalje mali zračak nade.
Nada je sama po sebi jedna vrsta sreće i možda najveća sreća što nam može dati ovaj svijet.
Dok živiš, dolikuje ti da se nadaš.
