Oči imam za svjetlo,
za proljetno zelenilo, za bjelinu snijega,
za sivilo oblaka i plavetnilo neba,
za sunčev sjaj danju,
za svjetlucanje zvijezda noću
i za nevjerojatno čudo
što ima toliko divnih ljudi.
Usta imam za riječ,
za dobru riječ na koju drugi čeka.
Usne imam za poljubac,
ruke da pomažu i budu nježne,
noge da pođu na put k bližnjemu,
k onima koji žive u samoći i hladnoći.
A srce imam za ljubav.
Zašto onda nisam sretan?
Jesu li mi oči zatvorene,
usta puna gorčine,
ruke lijene, noge ukočene, srce hladno?
Zar ne znam da sam stvoren za radost?
Phil Bosmans
