Obitelj prije svega treba biti prostor u kojem su svi članovi sposobni izražavati potpunu iskrenost. Razina iskrenosti jest razina kvalitetne obitelji. Kada ta razina počne s vremenom opadati ona stvara površnu obiteljsku kulturu i ugrožava njen integritet. Neiskrsnost između samo nekih članova obitelji indirektno se prenosi na sve članove obitelji. Što onda trebamo učiniti da bismo njegovali kulturu iskrenosti?
Prije svega treba postaviti takozvani senzor za neiskrenost. Mi počnemo voditi računa o neiskrenosti tek onda kada ona zađe u duboko područje laži. Naime tek kada shvatimo da je cijeli ambijent zagađen neiskrenošću počinjemo uočavati pojedine simptome koji ne valjaju. Boriti se protiv neiskrenosti znači redovito razgovarati o njoj, pa čak i onda kada su sve stvari u redu. Kada znamo da su naša stajališta usaglašena oko iskrenosti i neiskrenosti onda ćemo snažnije braniti kvaliteno obiteljsko ozračje. Postaviti senzor za nesiskrenost znači duboko razgovarati o kvaliteti komunikacije, poznavati sva ona njena načela te davati svakome pravo da dođe do izražaja.
Ozračje iskrenosti počinje u ozračju slušanja. Kada jedni druge naučimo istinski slušati počinje se javljati jedan novi standard života u kojemu svatko dobiva svoj psihički prostor. Naime, kada znaš da si saslušan onda znaš i da i shvaćen, a kada znaš da si shvaćen onda znaš i da si prihvaćem. Ta prva tri koraka strategije jako su bitna u postavljanju iskrenosti kao stupa obitelji. Iskrsnost je stoga u obitelji poput njene kralješnice. Kada se ona ošteti onda je oštečeno sve.
Zato je izgradnja iskrenosti prioritet nad prioritetima. Ona se ne može postići na brzinu, kao što ni ne odlazi na brzinu. U nju treba ulagati svakoga dana i samo će tako donjeti mnogostruke plodove, a plodovi iskrenosti su sretan i ispunjen obiteljski život. Onoliko koliko uložite u izgradnju iskrenosti toliko ste na koncu uložili u izgradnju povjerenja.
Mario Žuvela
