Osjećaji su energija: mogu se iskazivati u raznovrsnim oblicima, ali ne mogu biti uništeni. Nemoguće je blokirati jedan osjećaj, a da pritom ne ugušimo i neki drugi. Kada god ne pokažemo da smo ljuti, progutamo dio sebe. Kada partneru ne pokažemo da nas je povrijedio, izgubimo jedan dio svojih osjećaja.
Ako stalno potiskujemo negativne osjećaje, vremenom blijedi i ono što je u nama pozitivno, te postajemo osobe koje međusobno ništa ne osjećaju: ni veselje, ni ljutnju, žalost ili ljubav. Dvije biljke koje žive jedna pored druge. To zasigurno nije osnova za zajednički život, posebno ne sretan. Ima parova koji izvana funkcioniraju, no unutar četiri zida između njih je ponor. Ni ne sjećaju se više kad su prestali razgovarati. Većina takvih parova sjetit će se da je sve počelo tako što su jedno drugom “nešto zamjerili”. Nisu jasno rekli što im smeta, nisu priznali da su povrijeđeni, nisu podigli glas. Ona je čekala da on prvi priđe, on se nadao da će ona barem nešto reći. Očekivali su da će ljubav, sama po sebi, biti dovoljna da se “nešto dogodi”.
Ako me voli, shvatit će što čini, promijenit će se, potrudit će se. Godine su prolazile a ništa se nije dogodilo. Samo su se izgubili, kao muškarac i žena. Kao ljudi. Nitko ne kaže da o svemu treba po čitave dane ”razglabati”, ali veza definitivno ne može uspjeti ako partneri redovno ne razgovaraju i ne komuniciraju na druge načine.
Izvor: Psiholog.ba
