Jednom davno je pohlepni bogataš unajmio sjajnog matematičara. Bogataš je tražio da mu matematičar pronađe formulu za stjecanje najvećeg mogućeg profita u svim poslovima koje je vodio. Bogatašev san je bio da zlatom i draguljima popuni ogroman sef koji se upravo pravio po njegovim instrukcijama.
Matematičara je držao zatvorenog u radnoj sobi dok god se nije uvjerio da je pronašao rješenje. Jedne noći se pojavio kod bogataša sa ogromnim osmjehom na licu:
„Pronašao sam formulu!“ – rekao je, „Moji proračuni su savršeni.“ Bogataš je, međutim, morao već sutradan na dugi put i nije imao vremena da ga sasluša u potpunosti. Obećao je matematičaru da će ga platiti dvostruko više ukoliko pristane da vodi njegove poslove u njegovom odsustvu, primijenjujući novu formulu. Matematičar je oduševljeno prihvatio ponudu.
Kada se nakon nekoliko mjeseci bogataš vratio s puta, shvatio je da je sav njegov posjed prosto nestao. Bijesan kao ris, odmah je otišao do matematičara po objašnjenje. Matematičar je hladnokrvno odgovorio šta je uradio. Sve njegovo bogatstvo je podijelio ljudima. Bogataš nije mogao vjerovati svojim ušima, ali je matematičar nastavio sa objašnjenjem.
„Mjesecima sam analizirao kako bi bogat čovjek mogao maksimalno zarađivati, ali je sve što sam radio bilo ograničeno. Postoji granica koliko jedan čovjek može sam ostvariti. Onda sam shvatio da je ključ u tome da nam mnogo ljudi pomogne da ostvarimo naš cilj. Stoga je zaključak da je pomaganje drugima najbolji način da ostvarimo što više koristi.“
Bogataš je bio bijesan na samog sebe shvativši da je izgubio sve što je stekao zahvaljujući glupoj ideji nekog luđaka. Međutim, hodajući naokolo kao muha bez glave, pokazujući zabrinutost nekoliko susjeda mu je prišlo da mu pomogne. Svi su oni dobili pomoć dok je matematičar eksperimentirao sa bogatstvom očajnog čovjeka. Osjećali su izuzetnu zahvalnost prema bogatašu da su mu ponudili gostoprimstvo u svojim kućama i sve drugo što bi tako posebnom čovjeku moglo zatrebati. Susjedi su se čak počeli i prepirati ko će mu prvi pomoći.
U sljedećih nekoliko dana, bogataš je uvidio razmjere onoga što je matematičar smislio. Gdje god je otišao dočekali su ga sa izuzetnim počastima, a svi su bili raspoloženi da mu pomognu na sve načine. Shvatio je da je baš zahvaljujući tome što više nama ništa, dobio mnogo, mnogo više.
Zahvaljujući novoj situaciji, uspio je brzo pokrenuti nove i uspješne poslove, ali je ovaj put pratio sugestije izuzetnog matematičara. Više svoje bogatstvo nije držao daleko od ljudi. Umjesto toga je dijelio sve što je imao sa stotinama poznanika, čija srca je pretvorio u najsigurniji, najzahvalniji i najplodonosniji sef na svijetu.
