Prema američkom psihijatru Geraldu Jampolskom pogrješno je mišljenje da se između dvoje mora uvijek drugi mijenjati da bi se spasio odnos. Poremećeni odnosi liječe se opraštanjem, pronalaženjem unutarnjega mira, slušanjem unutarnjega glasa ljubavi i tako oslobađanjem osjećaja krivnje i straha.
U interpersonalnim odnosima mogu prevladavati ili ljubav (radost, opraštanje i mir) ili strah i osjećaj krivnje (agresivnost, ozlojeđenost, odvajanje i slično). Ljubav je potpuna odsutnost straha i spoznaja jedinstva sa svim živim! Drugoga volimo kada uočavamo da naši interesi nisu odvojeni od njegovih i sjedinjujemo se s njim u onome što on stvarno hoće! To je spajanje na višoj duhovnoj razini, a ne samo povezivanje naših ja!
Bezuvjetna ljubav je prihvaćanje drugoga bez procjenjivanja, davanje drugomu bez razmišljanja o naplati, savršeni, čisti i neopterećeni oblik davanja! Uvjetna ljubav je davanje zbog primanja, posao, trgovina (često i partnerski i roditeljski odnosi!).
Ljubav je shvaćanje svijeta kao jedinstvene cjeline, mir, sreća opraštanje! Bezuvjetna ljubav je puno i potpuno prihvaćanje sebe i drugoga bez ograničenja, preduvjeta i granica, bez uspoređivanja, vrjednovanja i procjenjivanja!
Dokle god čovjek smatra granice zapažanja fizičkoga svijeta stvarnim svojim granicama, nije u stanju doživjeti svoj duhovni ja, svijet ljubavi, svijet novoga, korigiranoga zapažanja! Taj se svijet upoznaje duhovnom vizijom ljubavi! Svi su ljudi čudesna djeca ljubavi, ali su slijepi za tu istinu!
U uvjetnoj ljubavi prisutni su uski, simbiotski odnosi! Drugi drugomu daje nešto što mu manjka! To je zadovoljavanje međusobnih potreba. Ta je ljubav isključiva i uvjetna! U njoj dominiraju manjkavost, požuda, lakomost!
Danas se mnogo govori i piše o demokraciji, a gotovo ništa o bezuvjetnoj i uvjetnoj ljubavi! Međusobna bezuvjetna ljubav temelj je prave demokracije u kojoj nema isključivanja, omalovažavanja, nepodnošenja drukčijih, posebnih, različitih! U svima se prepoznaje čovjek, osoba, sa svojim pravom biti drukčiji, govoriti i pisati drukčije, misliti drukčije, vjerovati drukčije i sanjati drukčije!
Samo prihvaćanjem sebe i drugih kakvi jesmo i jesu, samo uvažavanjem istih i različitih u stanju smo bez uvjeta voljeti sebe i druge, opraštati sebi i drugima, pomagati sebi, ali i drugima, željeti sebe i druge, misliti na sebe, ali i na druge, skrbiti za sebe, ali i za druge! Bez toga nema stvarne demokracije, sretnoga pojedinca ni društva!
Dr. Pavao Brajša
