Ponekad se teško snalazimo u novom društvu, ne znamo kako započeti temu i neugodno nam je komunicirati. Slaboj snalažljivosti u takvim situacijama uzrok je loša socijalna inteligencija koja nam otežava interakciju s okolinom, što nam također može odmoći u sklapanju novih poslova, poznanstava ili tek ostanemo u sjećanju kao „čudaci“.
Znati što treba učiniti i kako komunicirati s drugima u socijalnom kontekstu je zapravo najjednostavnije objašnjenje socijalne inteligencije. Biti socijalno inteligentan znači umijeće komuniciranja s drugim ljudima. Šale, razgovori, snalaženje..
„Oni su omiljeni u društvu, barataju šalama, obaraju s nogu svojim pričama, na sve imaju odgovor i nema toga pred čime će im biti neugodno. Svi ih vole, nikada se ne svađaju jer sve okrenu na pozitivu. Oni su, prije svega, vlasnici visoke socijalne inteligencije.“
Sličnosti i razlike s EQ (emocionalnom inteligencijom)
Ova inteligencija je usko povezana s emocionalnom inteligencijom. Međutim, na socijalnu inteligenciju se gleda kao na više međusobno povezanih sposobnosti, a među njima je i emocionalna osjetljivost (sposobnost prepoznavanja osjećaja i želja drugih ljudi) te dobra samokontrola.
EQ se više orijentira na prepoznavanje tuđih osjećaja i misli, dok je SQ više usmjerena na prepoznavanje naših vlastitih osjećaja. Ne postoji, međutim, općeprihvaćena definicija inteligencije, jer još uvijek ne postoji općeprihvaćena teorija inteligencije, a definicija dolazi tek nakon teorije.
„Onima sa lošom socijalnom inteligencijom često prođe kroz glavu: Sad bi to rekao, ali neugodno mi je. Ovo nisam trebao reći. Ajme, sigurno misli kakav/a sam čudak/inja. Da mi bar nije ovako neugodno.“
Nekima je ova vrsta inteligencije poznatija i kao interpersonalna inteligencija. Prema izvornoj definiciji Edwarda Thorndikea, socijalna inteligencija je sposobnost razumijevanja i mudrog upravljanja ljudima u međuljudskim relacijama.
Istraživači s područja društvene psihologije otkrili su brojne principe putem kojih funkcionira socijalna inteligencija. Uglavnom su to postavljanja pitanja tijekom interakcije. Definicija inteligencije je nastala od latinskih riječi inter što znači “među” i legere u prevodu “brati, skupljati”. Sklapanjem ova dva pojma dolazimo do značenja – uviđati međuveze ili međuodnose u pojmovima sa kojima se susrećemo i na osnovu kojih gradimo predstavu o svijetu koji nas okružuje. Inteligencija predstavlja jednu od najzanimljivijih dimenzija ličnosti pomoću koje se mjere individualne razlike.
Primjer: Kakva je zapravo osoba s kojom razgovaram? Što je mislio/la pod time što je rekao/la? Što ću dalje učiniti/reći? Što sad misli o tome što sam rekao/la?
Vježbanje socijalne inteligencije
Neke osobe, koje su dobre u tome, možda povezujemo s njihovim odgojem ili specifičnim životnim iskustvom, no na sreću pomoću treninga a danas i vrlo popularnim tečajevima svi možemo postati izvrsni u ovoj vještini. Vježbajući možemo postati bolji, a to će se odraziti na naše ponašanje. Vremenom su razvijene teorije da je jednim dijelom zaslužan nasljedni faktor, ali ne ono što smo samo genetskim materijalom dobili od roditelja već i sve ono što su nam oni tokom odrastanja pružali u intelektualnom smislu.
I kao drugi dio, također veoma značajan, su faktori sredine u kojoj živimo i koji su kao druga polovina utjecaja veoma značajni pogotovo u periodima odrastanja kada sredina ima veći uticaj na nas (škola, društvo…)
To najbolje za primjer opisuje komentar djevojke koja smatra da joj je manjak druženja uskratio jaku emocionalnu inteligenciju.
„Ja se kao mala, nakon vrtića nisam puno igrala s djecom, i roditelji su mi čak i branili neka druženja, dok na kraju nisam odustala i samo počela čitati knjige. I tako je to trajalo dosta dugo, negdje do fakulteta. Naravno, imala sam društvo i frendice, ali sve više onako reda radi. Nisam se izdivljala i družila kao sav normalan svijet. I normalno da ti to onda fali, jer ne naučis neke normalne fore, govor tijela u drustvu, zezanciju i to. Socijalna inteligencija zakaže.“
Savjeti uspješne konverzacije
Za one koji žele biti željeni u društvu, stručnjaci savjetuju da ako ste sramežljivi i povučeni, ne treba forsirati biti razgovorljiv ili nešto što niste, jer ćete se tek tada osjećati neugodno u vlastitoj koži i djelovati ćete kao da glumite. Sramežljivost će polako nestati kako počinjete graditi svoje samopouzdanje na osnovi vaših vrlina. Tako ćete postati svjesniji svojih dobrih strana i postepeno graditi samopuzdanje na realnim osnovama.
Pravilo je konverzacije da ne govorite suviše o sebi i da ne držite monologe. Suprotno mišljenje u diskusiji ne smije vas smetati ili vrijeđati, ali treba misliti da sugovornika može uvrijediti vaš eventualno superioran ton, a ne vaše mišljenje. Čim opazite da netko nema naročiti interes za vašu temu, bolje prestanite. Ne valja širiti alarmantne vijesti, a još manje te vijesti bez dokaza uveličavati i praviti se važan stavarajući senzacije. U društvu nemojte govoriti o svojim poslovnim stvarima ako to većinu ne zanima. Velika je odlika znati pažljivo slušati drugoga. Ljudi koji to znaju uvijek su omiljeni u društvu.
Jamči li inteligencija uspjeh?
Uticaj socijalne sredine je najveći kada je u pitanju sposobnost razumjevanja i snalaženja u socijalnim situacijama. Što je intelektualna funkcija manje zavisna od kulture i socijalnih utjecaja, njen razvoj je brži, brže dostiže maksimum. Asocijativno, a posebno vizualno pamćenje, fleksibilnost mišljenja i sposobnost brzog rješavanja problema, rastu samo do 14 – 15. godine i vec poslije 20. počinju opadati. S druge strane, one funkcije koje su u velikoj zavisnosti od obrazovanja i iskustva (npr. verbalne sposobnosti) pokazuju znatno duži period porasta i ne opadaju gotovo do kraja života, dok su patološki slučajevi izuzetak.
Iako bi se moglo pomisliti da visoka inteligencija omogućava osobi uspjeh u društvu, mnogi drugi faktori koji utječu na društveni uspjeh čine predviđanja nepouzdanim. Mehanizmi pretvaranja intelektualne sposobnosti u društveni uspjeh nisu u potpunosti razjašnjeni. Tako, na primjer, postoji čvrsta veza između uspjeha u osnovnoj školi i inteligencije ali, nakon toga, nije više moguće predvidjeti uspjeh pojedinaca na temelju inteligencije.
U zadnje se vrijeme pojavljuje i sve više tečajeve za učenje socijalne interakcije kako bi povećaki socijalnu inteligenciju. Na tečajevima se uči dobra komunikacija, govori i uvjeravanje. Može pomoći onima koji se u društvu slabo snalaze i nisu vješti u vođenju govora, pa makar oni bili skroz neformalni i neobavezni.
Iako postoji više definicija koje se donekle razlikuju, teoretičari se slažu u jednom, da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost.
Ines Marinac, Izvor: www.thebestshop.hr
