Želim se ponovno nadati…
Odgojena sam u općim moralnim principima:
Kad sam bila mala majke, roditelji, profesori, djedovi, stričevi, susjedi bili su osobe vrijedne poštovanja i ugleda. Koliko bili bliži ili stariji toliko su nam više osjećaja davali.
Bilo je nezamislivo neodgojeno odgovoriti starijima, učiteljima ili vlastima.
IMALA SAM POŠTOVANJE.
Imali smo povjerenje u starije jer su bili roditelji, majke ili rodbina sve djece ili skupine u ulici ili gradu.
Bojali smo se tek mraka, grdoba ili horor filmova.
Danas sam beskonačno tužna za sve ono što smo izgubili, za sve ono čega će se moji unuci jednog dana bojati. Za strah u pogledu djece, mladih, odraslih i starijih
Ljudska prava za kriminalce?
Neograničena prava za poštene građane?
Platiti dugove i biti budala?
Amnestija za prevarante?
Pošteni su glupi?
Ne iskoristiti prednost znači li to biti budala?
Što nam se to događa???
Profesori tučeni u školi, trgovci prijete komercijalistima.
Rešetke na našim prozorima.
Svatko zatvoren u svojem svijetu.
Kakve su to vrijednosti?
Auto koji vrijedi više od zagrljaja,
djeca koja žele nagradu, da bi završila školsku godinu.
Mobiteli u torbama djece, koja su tek izašla iz pelena.
Što želiš u zamjenu za jedan zagrljaj?
Vrijedi više jedan Armani od diplome.
Vrijedi više jedan veliki ekran od razgovora.
Više vrijedi jedna skupa šminka od zajedničkog sladoleda.
Više vrijedi IZGLEDATI od BITI.
Kada se je to dogodilo, da je sve to nestalo ili postalo smiješno?
Hoću skinuti rešetke sa prozora, da tamo stavim cvijeće!
Želim sjesti na stazu i imati otvorena vrata u ljetnim noćima.
Hoću poštenje kao motiv ponosa.
Hoću ispravan karakter, čisto lice i pogled u oči.
Hoću sram i solidarnost.
Hoću nadu, veselje, povjerenje.
Hoću da se vratim stvarnom životu, jednostavnom kao kiša, čistom kao nebo u travnju, laganom kao lahor u zori.
Dolje “IMATI”.
Živjelo “BITI”.
Obožavam moj zajednički i jednostavan svijet,
Imati ljubav, samilost i solidarnost kao osnovu,
prezir pred nedostatkom etike, morala i poštovanja.
Vratimo se biti “LJUDI”,
izgraditi bolji svijet, ispravniji, gdje osobe poštuju osobe.
Utopija? Ne? Da? Možda?
Pokušajmo zaraziti svijet šireći ovu poruku!
Naša djeca to zaslužuju, a naši će nam unuci zahvaljivati zbog toga.
